U Algoritmu u Avenue Mallu radi jedna izrazito simpatična djevojka, koja valjda zna svaki naslov koji je ikada sjeo na police te knjižare; gdje se nalazi, tko je autor, o čemu se radi, bi li baš taj naslov, s obzirom na tvoje dosadašnje interese, mogao za tebe biti otkriće ili potpuni promašaj. Mislim da je to nekakva pomalo nadnaravna sposobnost; ti joj kažeš nekoliko naslova koje obožavaš, a ona ti u nekoliko minuta skroji personaliziranu listu preporuka za daljnje čitanje.

Tako se dogodilo da smo se, prilikom mog nedavnog posjeta Algoritmu, zabrbljale oko toga kako uskoro počinje škola, kako će se sada morati pripremiti za stampedo roditelja koji će zaposlenike, kao i svake godine, bombardirati mutavim pitanjima. Petra mi je samo polurezignirano, ali još uvijek nasmiješeno, kimala glavom: „O, da… Ali spremni smo, mislim da nas više ništa ne može iznenaditi.“

Kažem ja njoj: “Kad smo već kod toga, neki dan sam na wish-listu stavila neku knjigu… Ne znam kako se točno zove, ali sadrži kolekciju anegdota koje su sastavili vlasnici knjižara. Znaš, nešto kao gomila WTF-momenata s kupcima…”

Dok ja meljem, njoj se već rotiraju kotačići u pametnoj glavici i tipka ona po svom računalu. Za desetak sekundi mi okrene monitor i veli: “Je li to možda ovo?”

Ozarim se: “Da!”

“Eto, imamo to u Gajevoj! Hoćeš da ti je povučemo tu? Dođe ti za dva dana.”

Odoh ja tako danas po svoju knjigicu. Kad sam je donijela doma, skuhala sam ti kavu i sjela “samo da je prolistam”. Sat vremena kasnije – kava popijena, knjiga pročitana. Rezultat: 35 WTF-ova, 20 OMG-ova, 12 OOOH-FUCK-ova.

Svi smo čuli za one ljude koji kupuju knjige na metre, da im fino legnu na police fiksnih dimenzija. To je već urbana legenda; svi znaju nekoga tko je to čuo, na svoje oči vidio ili zna nekoga tko je to čuo/vidio/doživio. Ne znam za druge, ali ja jesam susrela jedan takav primjerak, s metrom u ruci. Još sam živjela u Splitu, išla u srednju školu i redovno trošila novac ušteđen od marende u knjižari/antikvarijatu uvučenom u kamenitu uličicu blizu Sv. Duje. Znate one nezaboravne komadiće sjećanja koje zovu blic-pamćenje? Kada neke stvari vrlo detaljno upamtimo zbog toga što su se dogodile paralelno s nekim drugim, emocionalno značajnim, upečatljivim, ako ne i potresnim zbivanjima. Tako sam ja, gledajući tog muflona s građevinskim metrom u ruci, točno upamtila da sam listala Balzacove “Vragoljaste priče”. Od tog dana je ta knjiga punopravni član moje skromne osobne biblioteke. (btw, urnebesno je smiješna)

Ako sam ja, obični kupac, svjedočila jednom ovakvom izdvojenom incidentu prije toliko godina i ostala tako trajno obilježena, ne želim ni nagađati o mentalnom zdravlju vlasnika knjižara ili njihovih zaposlenika. Mislim, ne možeš doživjeti ništa šokantnije u prosječnoj knjižari od toga da ti netko ušeta i traži knjige “da mu pašu u novu vitrinu”? Očito možeš. I da nije na momente i nakon određenog vremenskog odmaka toliko smiješno, čovjek bi se od muke propio. Evo nekih primjera iz knjige:

1.
CUSTOMER: “Hi, I just wanted to ask: did Anne Frank ever write a sequel?”
BOOKSELLER: …

2.
CUSTOMER: “Do you have any books in this shade of green, to match the wrapping paper I’ve bought?”

3.
CUSTOMER: “Do you have any pop-up books on sex education?”

😀 😀 😀 Ako nema, molim nekoga da ih izmisli. Baš me zanima u kojem formatu bi se to tiskalo. 😀

4.
CUSTOMER (holding up a copy of a Harry Potter book): “This doesn’t have anything weird in it… does it?”
BOOKSELLER: “You mean, like, werewolves?”
CUSTOMER: “No, (whispers) – gays.”
BOOKSELLER: “… right.”

5.
CUSTOMER: “Do you know that film, Coraline?”
BOOKSELLER: “Yes, indeed.”
CUSTOMER: “My daughter loves it. Are they going to make it into a book?”

6.
WOMAN: “Hi, my daughter is going to come by on her way home from school to buy a book. However, she seems to like to buy books with sex in them, and she’s only twelve, so can I ask you to keep an eye out for her and make sure she doesn’t buy anything inappropriate for her age? I can give you a list of authors she is allowed to buy.”
BOOKSELLER: “With all due respect, would it not be easier for you to come in with your daughter?”
WOMAN: “Certainly not. She’s a grown girl; she can do it herself.”

7.
CUSTOMER: “Do you have a section on religion?”
BOOKSELLER: “Sure, it’s just over here.”
CUSTOMER: “You’ve got Richard Dawkins’s books on here next to copies of the Bible.”
BOOKSELLER: “That section is for all kinds of books relating to religion.”
CUSTOMER: “I hope you know that’s a sin. And you will go to hell.”

8.
CUSTOMER: “Do you have any old copies of Dickens?”
BOOKSELLER: “We’ve got a copy of David Copperfield from 1850 for £100.”
CUSTOMER: “Why is it so expensive if it’s that old?”

9.
CUSTOMER: “Have you read every single book in here?”
BOOKSELLER: “No, I can’t say I have.”
CUSTOMER: “Well, you’re not very good at your job, are you?”

10.
CUSTOMER: “What books could I buy to make guests look at my bookshelf and think: ‘Wow, that guy’s intelligent’?”

11.
CUSTOMER: “I’ve just discovered that I’m Brad Pitt’s sister and David Cameron’s cousin. Is there a biography about me?”

12.
CUSTOMER: “Do you have this children’s book I’ve heard about? It’s supposed to be very good. It’s called Lionel Richie and the Wardrobe.” *

*The Lion, the Witch and the Wardrobe by C. S. Lewis

Kakvih sve ljudi ima, jel’ da? M-hm, m-hm.

Nezgodno je što sam se i ja danas, kad sam došla po ovu knjigu, kvalificirala za mjesto u eventualnom sljedećem nastavku ove ili slične zbirke.

“Dobar dan! Ooovaaaj, vaša kolegica Petra je tražila da se za mene dostavi jedan naslov iz vaše knjižare u Gajevoj, pa mi je jučer javljeno da je knjiga stigla tu.”

“Aha! Dajte da pogledam… Tko je au…”

“Ne znam tko je autor, iskreno.” Malkice me škakljaju obrazi od srama.

“Aham. A znate možda na…?”

“Nope, ne znam ni točan naslov, ne… ali znam da ima ‘weird’, ‘customers’ i ‘bookshop’.”

“A…” Vidim po tome kako je izbuljila oči i ne trepće da se suzdržava da joj spontano ne zakolutaju ispred mene.

“Ali znam prezime!” Sva sam ponosna na sebe! Znala sam da mi je ta bitna informacija negdje ostala.

“Autorovo?”

“Ne, moje. Rajić.”

“Aha… Hm… Evo je!”

“Super! Hvala najljepša!”

(facepalm) Drugi put PIŠEM.

Autorica Jen Campbell ima i svoj blog i Facebook page, tamo možete iskopati još toga ako nekoga zanima. A vidim tek sad da postoji i nastavak, “More Weird Things Customers Say in Bookshops” i pročitala ga jesam, ali ga još nisam recenzirala. OK, ajde, možda MENE stave u treću knjigu.

Hvala na čitanju!