Prije nekoliko tjedana, dok sam čitala simpatičan knjižurak “Dash and Lily’s Book of Dares”, naletila sam na ovaj komadić razgovora koji su vodili Dash i Lilyina pratetka Ida (meni zamalo najdraži lik u knjizi). Tetka Ida pokušava biti ljubazna, dok u isto vrijeme nastoji malo bolje procijeniti tko je i kakav je taj mladi gospodin i je li dostojan interesa njene drage Lily.
—o—

“Before I ask you some questions, perhaps you would like some tea?”
“That would depend on what kind of tea you were offering.”
“So diffident! Suppose it was Earl Grey.”
I shook my head. “Tastes like pencil shavings.”
“Lady Grey.”
“I don’t drink beverages named after beheaded monarchs. It seems so tacky.”
“Chamomile?”
“Might as well sip butterfly wings.”
“Green tea?”
“You can’t be serious”
The old woman nodded her approval. “I wasn’t.”
“Because you know when a cow chews grass? And he or she chews and chews and chews? Well, green tea tastes like French-kissing that cow after it’s done chewing all that grass.”
“Would you like some mint tea?”
“Only under duress.”
“English breakfast.”
I clapped my hands. “Now you’re talking.”

—o—

I kako da ti se ne otvori apetit za homemade degustacijom čajeva nakon ovoga? Pogotovo ako već gajiš ozbiljne naklonosti prema crnom čaju i varijacijama u kojima dolazi. Moram priznati da sam primijetila da neke čajeve pijem malo brže, a da neke trošim malo sporije, ali nisam baš obraćala pažnju na razloge. Koje bih vjerojatno shvatila da sam uključila još koji neuron i obratila pažnju na arome… No, eto, pružila mi se dobra prilika da sebe još malo educiram. Ali treba krenuti od početka.
Dakle, moj prvi susret s crnim čajem, pripremljenim na način na koji ga piju Britanci, dogodio se prije oho-ho godina, dok sam bila studentica i živjela na Šari. Taj dan, kad sam prvi put probala crni čaj s mlijekom, pamtit ću kao dan kada su dva dečka gorko požalila što su umjesto čaja s mlijekom naručili pive. Ne, nema veze s tim što je bilo oko 10-11h u jutro. 🙂

Znate što je Hooters? Sjećate se kad je Hooters bio u Andrašecovoj ulici iza Cibone? 🙂 To jutro su me dečki nagovorili da tamo odemo popiti nešto. “Imaju dobru kavu”, lažu oni meni. Tek što smo sjeli, do nas se došetala vesela, zgoooodnička brineta. Dečki naruče pivo i bulje. Ja buljim u popis pića i, na radost mojih kolega, otežem:
– Pffff… a ne znam… Kavu ne bih, još nisam jela… rano mi za pivo… 
Sreća moja, pa djevojka nije bila jedna od onih koje kolutaju očima dok se ti baviš takvim razdirućim dvojbama. Da skrati muke i sebi i meni, posluži se dobro tempiranom diplomacijom:
– Ajmo ovako. Tebi ću JA donijeti nešto po MOM guštu, može?
– Može! 
Malo kasnije vraća se ona s bocama pive i svim jestivim i nejestivim sastojcima za pripremu čaja. Čaj? Aj, dobro, čaj it is. A onda ona svoju zgodnu guzu u narančastim hlačicama posadi na naslon za ruku mog stolca i počne mi govori:
– Gledaj, ovako. Donijela sam ti samo vrelu vodu, jer moraš paziti koliko će vrećica biti unutra. OK? OK. Sad uzmeš vrećicu, fino je utopiš unutra, poklopiš i – čekamo točno 3 minute.
Sreća moja da dobro pamtim verbalne upute, jer ja sigurno nisam gledala u ono što ona radi. Gledala sam tamo gdje su gledali i dečki. Use your imagination. 😛 😀
– Evo ga, to je to! Sada staviš malo mlijeka i šećer, najbolje smeđi šećer, onda je okus još malo posebniji. Probaj!
Probam i – doživim pravo pravcato otkrivenje. 🙂 Dečki dožive 24-satno ukrućenje. Zezam se. 🙂 Ne sjećam se što su dečki doživjeli, osim žaljenja zbog izbora pića tog jutra.

Ck-ck-ck! Dosta fantazije, treba sad malo o čaju! Da bih natipkala nešto korisno, pripomogla sam si knjigom “The Harney and Sons Guide to Tea” by Michael Harney. A da bi i ja i vi vidjeli kako se čaj propisno priprema, zamolila sam jednog mladog gospodina za dozvolu da vas uputim na njegov blog (Dobri čajevi) gdje on već mjesecima recenzira vrhunske čajeve. On je, dakako, gentleman kakav je, velikodušno dao svoje dopuštenje. :-* 
Mješavine čajeva se razlikuju od čistih čajeva. Mješavine dolaze u dvije varijante; neki čajevi se miješaju s drugim čajevima (npr. English Breakfast, koji je miks indijskih i kineskih čajeva), drugi čajevi se miješaju sa nekakvim drugim (nečajevitim? nečajastim? nečajnim?) sastojcima. Primjerice, Earl Gray je crni čaj aromatiziran bergamotom, vrstom citrusa.
Većina čajeva i danas potječe iz Azije, sa plantaža u Kini, Japanu, Tajvanu, Indiji i Sri Lanki. Ove zemlje uzgajaju i spravljaju najbolje čajeve zbog niza razloga, a onaj najjednostavniji je taj da one to jednostavno rade najduže i imaju s time najviše iskustva.
Britanci nisu počeli piti crni čaj sve negdje do pred kraj sedamnaestog stoljeća, nakon što su nizozemski trgovci prvi put predstavili crni čaj Europi. Čajevi koje Britanci danas piju nastali su relativno nedavno, krajem 19. stoljeća, na područjima Sri Lanke i Indije (britanske kolonije). Potražnja za čajem u Britaniji je s vremenom rasla, te su britanci tražili način da ga sami uzgajaju, umjesto da ga kupuju od Kine. U početku ti čajevi nisu imali nikakve posebne arome i okuse, bili su jednolično tamni i oštrog okusa, savršeni za “omekšavajući” učinak mlijeka i šećera. U 19. stoljeću, Britanski uvoznici i prerađivači čaja kao što su, primjerice, Lipton i Twinings, kreirali su mješavine kineskih i indijskih čajeva za one koji čaj konzumiraju svakodnevno.
Da se malo prošetamo po nekim poznatim mješavinama crnih čajeva. 
ENGLISH BREAKFAST TEA
Ovaj čaj se kuha (namače, zapravo) 5 minuta, tekućina je tamno smeđa, intenzivnog je okusa, vrlo izravne i prepoznatljive arome crnog čaja s nagovještajima naranče, klinčića, dima i meda. Nekada se ovaj čaj proizvodio od kineskih crnih čajeva i bio je blažeg okusa. Danas se uglavnom proizvodi od okusom punijih indijskih čajeva (Assam – Indija, Ceylon – Sri Lanka). Volim ga. Nekompliciran je, ukusan i nudi sve osnovne prednosti crnog čaja, uz pomalo karamel/klinčić okus.
Ja sam mali seljo nesklon neredu koji ne mogu izbjeći u kuhinji ni kada čaj spremam, pa posežem za filter-vrećicama. Naravno da se ovako ne dobije optimalni okus nekog čaja. Čajoljupci s pedigreom bi vjerojatno ovakvu pripremu čaja usporedili sa natakanjem vrhunskog crnog vina, toplog, u plastične čaše. Nakon što se iz nje popila Cola. Čaj se, reći će oni, priprema u keramičkim ili stakleni čajnicima, izvorska voda je obavezna, nikako voda iz pipe. Termometar je nezaobilazan. Slažem se da se na ovaj način vjerojatno može izvući ono najbolje iz čaja. Alen, kada recenzira čajeve, radi stvari kako treba, pa vas s punim povjerenjem šaljem k njemu. Ja ću se sakriti iza autora knjige koju sam čitala, a koji kaže da “postoji samo jedan način da se čajevi piju – da se u njima uživa, bez obzira koliko malo vremena ste imali da ih pripremite. I da se prilikom svakog malog gutljaja zamislite nad aromama koje možete prepoznati u čaju. Nema točnih i netočnih odgovora.”
EARL GREY
Kuha se četiri do pet minuta, a boja tekućine varira od crvenkasto smeđe do gotovo crne. Neki pametniji ljudi kažu da “okusom potpuno odgovara mirisu bergamota”, slatkocitrusno s podaromom meda. Također kažu da je Earl Grey najsigurniji izbor za one koji se tek trebaju upoznati s crnim čajem. Twinings je zaslužan za izum ove mješavine. Čaj je dobio ime po drugom Earlu Greyu, koji je bio britanski premijer od 1830.-1834. godine. On je na dar iz Indije dobio aromatizirani crni čaj i toliko mu se svidio, da se raspitivao o drugim aromatiziranim čajevima. Za njega je Twinings kreirao crni čaj s aromom bergamota, koji se tada uopće nije koristio za aromatiziranje čajeva u Aziji. Twinings je koristio talijanske sorte bergamota.
Meni je malo oštriji i grublji od drugih crnih čajeva, i da, pomalo je (ispod bergamota) nalik na “pencil shavings” (ako netko zna kako se to na hrvatskom kaže, nema mi maila). 🙂 Earl Grey čaj je imao tu čast da ga Alen prvoga recenzira na svom blogu. 🙂
PRINCE OF WALES
Ovo je uglavnom mješavina čistih crnih čajeva (ali kako se čini, svega i svačega ostaloga) s plantaža na jugu Kine. Blagog je okusa, jedan od čajeva kojeg svako nepce može, navodno, dobro podnijeti bez mlijeka i slabo zaslađenog. Kod Alena možete pročitati puno više, on se detaljnije pozabavio ovim čajem. 🙂 Meni je OK, ali je dosta neupadljiv. Možda bi dobro podnio kakav alkohol… 😀

LADY GREY
Divna, prekrasna, elegantna, božanstvena Lady! Najdraža moja! 🙂 Ovaj čaj je nježnija i mirisnija varijanta Earl Grey čaja, a osim ulja bergamota sadrži arome limuna i naranče. Često će se naići na krivo tumačenje da je ovaj čaj dobio ime po Lady Jane Grey, koja je u povijesti ostala ubilježena kao šesnaestogodišnja kraljica koja je vladala svega 9 dana, prije nego ju je s prijestolja svrgnula, a zatim dala pogubiti Marija I. (Bloody Mary), kćer Henryja VIII i njegove prve žene, Katarine Aragonske. Čak i ovaj citat iz knjige gore spominje “monarhe kojima je odrubljena glava”. Dakle, krivo. Šteta, doduše, baš bi bilo zgodno da se čaj zove po njoj… Ipak, čaj je nazvan po supruzi istog onog gospodina po kojem je nazvan Earl Grey čaj, kojoj je puno ime bilo Mary Elizabeth. 
Uz English Breakfast Tea, koji mi je idealan uz doručak, Lady Grey Tea mi je najdraži, a pošto je nešto manje intenzivan, idealan je kao onaj popularni popodnevni čaj. 🙂 Što kaže Alen?
U Mulleru se može kupiti ovakva kolekcija crnih čajeva za oko 20,00kn, idealno za sve one kojima je ovaj post možda potaknuo apetit za crnim čajevima. 
I prije nego vam se svima zahvalim i oprostim se od vas do nekog sljedećeg posta, samo još par naputaka od autora vodiča o čajevima.
Čaj se ne pije. Čaj se srče. Ne zbog toga da ga se rashladi, nego da ga se na neki način rasprši, da se arome bolje prenesu do olfaktornih receptora – nepce, nos – da bi se čaj istovremeno mogao piti i njuškati. A kada ga posrčete, savjetuju stručnjaci, promućkajte malo tekućinu po ustima i oko jezika, da date svakom okusnom pupoljku priliku da isproba čaj. 🙂
Hvala na pažnji, dragi ljudi! Ugodnu večer vam želim!
Iva