Kako je došlo do toga da ja već oko četiri i pol mjeseca sjedim na ovom istom stolcu i natipkavam poluinteligentne tekstove (nadam se da su barem zanimljivi) o knjigama koje čitam?
Čitanje je ono što mene može okupirati satima: čitanje knjiga, čitanje o knjigama, čitanje o čitanju, pričanje o čitanju, pisanje o čitanju. Ovim zadnjim sam se kao idejom bavila dosta dugo. Točnije, svima koji su me htjeli slušati cvilila sam o tome kako bih htjela pisati nekakav mali, neformalni blogić o knjigama.
U nadi da ću negdje u internetskim prostranstvima naići na zaljubljenike u knjige koji bi baš sa mnom htjeli malo o tome brbljati, u novootvoreni Bloggerov profil ubacila sam malo šepavog teksta, malo fonta kojeg bi se posramio svaki ozbiljni bloger, nekoliko zrnatih slikica nejednakih formata i kvalitete, žablje oči, bosanski neokorteks (vrlo rijetka sirovina) i – tadaaaam – nastade Bibliovca. 

Blog nije strogo strukturiran niti mu je tematika usko definirana. Mislim da sam na FB-stranici rekla da pišem recenzije, ali ako se “recenzija” shvati vrlo labavo. Blog je, najjednostavnije rečeno, o onome što čitam i o tome što mislim o onome što čitam. Naravno, s mojim specifičnim, vrlo neozbiljnim, pristupom svemu. Bibliovca je na neki način moj ispušni ventil, nešto čime se bavim kada se želim izmjestiti iz sterilnih, strogo informativno i službeno obojenih radnih okolina. Stoga sam od samog početka bila svjesna da zbog toga neće odgovarati svakome. No, to mu nije nikada bila ni primarna namjena. Zapravo je on započeo kao rezultat odluke da “prestanem cendrati o tome da hoću nešto tipkati”. Dogovor sa samom sobom je glasio: “OK, Iva, napiši 100 recenzija, kakve god one bile, samo piši. I ne pizdi više.” Nakon toga mogu sjesti i sebi reći ovako nešto: “Oki doki, evo, bila si dosljedna u jednoj stvari neko duže vrijeme. Mission completed, ne možeš reći da nisi ni pokušala. Sada kada si vidjela kako to izgleda te ima li ikakvog feedbacka, odluči što ćeš s tim – gasiš ili tipkaš dalje?”
To je ozbiljnije i opširnije objašnjenje. Ono jednostavnije je da sam htjela do kraja godine napraviti barem jedan malo veći pothvat. Između “napisati 100 recenzija” i “izgubiti 100 kila”, pobijedio je put kojim se češće ide. 😀
Kako mi ide na tom putu kojim se ide kada se ne ide na dijetu? 😉

Postoji nekoliko događaja i susreta koje bih htjela posebno istaknuti, koji se ne bi dogodili da se nisam ohrabrila s Bibliovcom. Upoznavanje (doduše, još uvijek samo virtualno) Alena je jedan od njih. Alena sam upoznala kad sam tipkala post o čajevima, na koji me inspirirao komadić razgovora iz knjige Dash and Lily’s Book of Dares. 

Alen već neko vrijeme piše blog Dobri čajevi. Toliko je informiran o čajevima i njihovoj pripremi, da se nekakav infantilni dio mene, koji baš svakoga želi izazivati, narogušio i rekao mu: “A daaaa? Ti baš SVE znaš o čajevima? Ajde mi onda nađi čaj od čokolade!” Nekolio dana kasnije na moju kućnu adresu stiže iznenađenje. 🙂 Čaj je savršen, kupio ga je negdje u Sarajevu. Pozivam vas da ga slobodno odete daviti sa svojim željama i prohtjevima. Ja za 2014. godinu imam nove izazove za njega: hoću čaj koji istovremeno ima okus po whiskeyju s cimetom i pljeskavici s kajmakom. Ti si za mene od danas Čajobnjak Alen! Ajd’ sad da te vidim! I zahtijevam da si kupiš domenu s tom titulom, imaš moje dopuštenje da iskoristiš taj moj upravo smišljeni neologizam. Sva sam se nadula od ponosa! 😀 I ne samo to, hoću i ovakve vrećice za čaj! 😀


Jedno isto tako divno virtualno poznanstvo dogodilo se zato što sam pročitala knjigu Cruxim i odlučila autorici napisati mail, da joj kažem koliko sam oduševljena knjigom (čak sam si šalicu ukrasila citatima iz knjige) i činjenicom da su njeni vampiri posjetili Dubrovnik i tvrđavu Lovrijenac. Zinula sam u čudu kad je žena i odgovorila. Dopisivanje je trajalo nekoliko tjedana, kada me pitala da joj budem beta-reader za nastavaka te knjige koji se zove Crèche. Kako sam reagirala? Cool, just cool…
Nekoliko tjedana kasnije, draga, divna i užasno smiješna žena mi je poslala na dar ogrlicu, krila koja spojena tvore srce. Mislim da je red da s time oko vrata dočekam odbrojavanje večeras. Dok ovo tipkam (13:29h), Karin je u Australiji sa svojom kćerkicom u svom novom domu i, ovisno o tome gdje su, u narednih par sati će se spremati za 10, 9, 8… 🙂 Nadam se da će se onda primiti posla, jer želim brzo čitati treći i posljednji nastavak knjige, kada će njeni likovi doći posjetiti Trakošćan i okolicu Ogulina (ako Karin u međuvremenu ne odluči drugačije). 🙂
S lijeva na desno: Iva se sprema prvi put čitati Creche / Alenov “čokoladni čaj” u Cruxim šalici i moja krila / Basilur Tea Book
E da, sad gdje god idem i gdje god vidim nekakve čajeve, sjetim se tebe, Alene. Tako je bilo i ovaj vikend u Budimpešti – da nisam kopala po tvom blogu, ne bih nikad znala za Basilur. Kad sam još vidjela ovaj Tea Book u dućanu, skoro sam se rasplakala. Nikakvo moljakanje ni emocionalne ucjene nisu uvjerile mog dragog da mi to kupi. 😀 Možda zato što mi je prije toga kupio pola Budimpešte… 🙂 Ali drugi put su moji!
Unatrag nekoliko mjeseci sam dobila i gomilu darova, svi nekako vezani uz čitanje i pisanje. Da, fritule savršeno idu i uz jedno i uz drugo. 🙂
S lijeva na desno: fritule i knjiga (hvala, Jordanka) / knjiga “Čiča Goriot” i blesava i smiješna posveta / Mozart-olovka iz Beča (poklonila mi moja lijepa i pametna seka, Tea)
Mama moje najbolje prijateljica, divna i neponovljiva mama Snježana, ovako je napisala posvetu: 
“Nedjelja, 17.12.2013.
Kada ti bude dosadno, uzmi ovu knjigu i čitaj. 
Ja ti je poklanjam da ti ne bude dosadno jer, ako je ne budeš čitala, bit će ti strašno dosadno. Stoga dosadu riješi čitajući ovu knjigu jer sam ti je ja poklonila.
Jasno?

Mama Snježana (Kijina)

P.S. Čitaj i  pročitaj ovu knjigu da ti ne bude dosadno jer sam ti je ja poklonila.” 

Jasno, mama Snježana! 🙂 Tako mi i treba kad okolo šaljem blagdanske čestitke na kojima piše: “Dragi moji, bla bla bla Božić i bla bla bla nova godina, neka vam Bog podari bla bla bla i još bla bla bla. Uglavnom, shvatili ste. Voli vas Iva!” 🙂

Kako reče, indirektno, Platon – mi budale moramo stalno nešto govoriti. A ako strpljive uši (mislim na dio slušnog sustava, ne na nametnike) bježe od nas, papir ne može uteći nikuda. Zato Iva piše. A ovo ovdje su sve bilježnice/teknice/dnevnici koje sam ispisala tijekom 2013. godine. Stalno žicam nove, pa ako netko ima viška…
S lijeva na desno: dnevnici / dnevnici / jedan od radnih stolova
 Prolistam ja to na kraju svake godine, dobro mi dođe. Vidim neke stvari koje bi mi još mogle koristiti u narednoj godini, nasmijem se nekim citatima koje sam u međuvremenu zaboravila, zgrozim se nad nekim odlukama koje već godinama prenosim iz dnevnika u dnevnik i uvijek pišem “e ove godine ovo MORAM, a ovo više NEĆU”, ali ipak nekako završi sve po starom. 🙂 Htjela bih neke citate iz ovih dnevnika podijeliti s vama, ako nemate ništa protiv. Na njih naletim čitajući sve i svašta, pa ih pribilježim; ako ih i zaboravim, barem ih nisam trajno izgubila. 🙂

—o—

Život u deset riječi. 🙂
—o—
 

Evo jedna u čast velikog čovjeka od kojeg smo se oprostili ove godine.

 —o—
 
—o—

Spomenula sam negdje gore da sam vikend provela u Budimpešti. Da, zadnje putovanje ove godine, pa evo nekoliko stvari koje sam naučila za ta dva dana.
  • Budimpešta je prekrasna! Već 10 godina živim na samo tri sata vožnje od tog divnog grada, a nisam se udostojila otići jer… jer… Ne znam. Mutava sam. Nekako mi se ta relativno mala udaljenost nije činila dovoljno egzotična. Što se ima za vidjeti u gradu koji je samo tristotinjak kilometara udaljen od Zagreba? Pih! Baš sam guska!
  • Mađari su jako, jako lijep narod; barem ono što sam ja uspjela vidjeti u dva dana. Njih 40 posto bi mogli biti vampiri, sa svojim vitkim i gipkim tijelima, prodornim svijetlim očima, visokim jagodicama i upalim obrazima. 🙂
  • Engleski će vas savršeno dobro služiti, gotovo svi ga govore. Samo nemojte postavljati pitanje “How do you say that in Hungarian?” jer će vam se jako ljubazno nasmijati, a onda će taj ljubazni smješak dobiti posprdnu nijansu kad vam povrate pravo u lice slap konsonanata u tijesnom nizu, što zvučnih što bezvučnih. Ne pada ti na pamet da pokušaš ponoviti i nema načina da se dostojanstveno povučeš nakon toga. 🙂
  • Ako se odlučite penjati na Gellert brdo i na putu dolje se malo pogubite u labirintu puteljaka – samo pratite Azijate. Ne znam po čemu se orijentiraju te grupe turista, ali nitko ne maše kartom, a svi uvijek bez greške stignu najkraćim putem od A do B. Dakle, novi moto na putovanjima: “Kud svi Žuti, tu i mali Mujo.”

 

Kad god otputujem u neki grad, ja sam u lovu na knjižare. Ova malena knjižara nalazi se 2 minute šetnje od Bazilike Sv. Stjepana (Stefana, Istvána, kako vam drago), jako je malena, ali drži samo najrecentnije ili najpopularnije naslove. Super-praktična! 🙂 I negdje među policama, ako se dobro zagledate, možete naći dečke koji čitaju. 🙂 A mi volimo dečke koji čitaju, zar ne? 🙂 Ovaj put si nisam ništa kupila tamo jer već imam malu piramidu knjiga koje čekaju svoj red, da imam što raditi barem još dva mjeseca! Dragi, za tebe ova informacija ne vrijedi. Ako ti pitaš – ne, nemam dovoljno knjiga i treba mi baš svaka koju ti pokažem. 🙂
“Bestsellers” bookstore, Budapest
Nisam mogla otići praznih ruku; ako već nisam dovukla u Zagreb nešto za čitanje, jesam nešto za pisanje. 🙂 Ovo tu su, gospodo, my weapons of mass creation! 🙂 Ako ništa drugo, ovo zeleno mogu iskoristiti da izlupam ovo bijelo ako ne bude htjelo raditi. 🙂 Ili da se tim zelenim izlupa mene, ako se danima ne budem htjela približiti tipkovnici. Unutarnja motivacija je lijepa stvar, ali i prijetnje i prisila imaju svoje čari kada je produktivnost u pitanju. 🙂


Dragi moji, toliko od mene za danas i za ovu godinu!
Lijepo se najedite danas, da večeras možete piti i pjevati; ako vam ne bude muka do 4.1., ništa niste napravili. 😉 🙂
Hvala vam od srca što ste sa mnom još uvijek!
Nadam se da se družimo i tijekom sljedeće godine. Trebat ću pomoć, podršku i prijedloge za čitanje, ako mislim dogurati do 100 recenziranih naslova. 😉

A sad se odoh oprat i spremat. Ako već ne mogu u novu godinu ući pametnija i mudrija, mogu barem urednija i čistija. 😉 😀

XOXO
Iva