Početkom ove godine odlučila sam planirati blog-postove oko nekih meni bitnih datuma. Moje vještine planiranja su vrlo rudimentarne, pa se svedu na letimično škicanje kalendara, bilježenje desetak interesantnih datuma i dopisivanje nekoliko napomena pored njih. 

Volim žene. (Moj Inner Bosanac vadi harmoniku, diže nogu na stolac i dodaje: “I kafaneeee!”) Ne. Volim žene i knjige, volim žene koje vole knjige i volim znati koje knjige žene koje volim vole. 🙂 Poznajem pravo pleme prekrasnih, pametnih, hrabrih, snažnih i neobičnih žena. Razmišljala sam kako sam zbog njih i ja drugačija osoba, bolja na niz načina. Negdje u hodnicima koje bučne glave ozdvonile su riječi “na ramenima divova”. To je to! Tko je ono to rekao… (googlanje) A-ha! Mister Newton! Dakle, reče Isaac Newton: “Ako sam i vidio dalje od drugih, to je zato što sam stajao na ramenima divova.” Svim divnim djevojčicama, djevojkama i ženama koje poznajem mogu zahvaliti što sam vidjela ne samo dalje, nego i šire i dublje; zbog svih žena koje poznajem, moje znanje o svijetu i o ljudima je raskošnije. 

Za današnji post odabrala sam žene koje već godinama promatram s divljenjem, a s kojima želim obnoviti kontakt. Ah, taj divni Facebook; znaš gdje je tko i što tko radi, ali zapravo nisi s ljudima razmijenio pet privatnih rečenica već neko vrijeme. Dakle, ove žene su moji mali idoli i uzori, netko na čija se ramena pentram metaforički kada se mi treba novih intelektualnih, emocionalnih, duhovnih i estetskih vidika. Doduše, ova estetska ramena su malo preklizava da se na njih pentra netko s ovako velikom guzom, ali trudim se, ne dam se. 😀

Zato sam se ja odlučila grupi žena koje poznajem malo uspentrati i na ramena i na živce, pa ih zamoliti da mi odgovore na par pitanja. Ovo je nekakav book-blog, pa mu me zanimale dvije stvari:
  • Koje knjige si pročitala, a za koje možeš reći da su te učinile osobom kakva si danas?
  • Za koje knjige misliš da bi ih svaka djevojka i žena trebale pročitati?
One su ljubazno našle vremena u svom zgusnutom rasporedu, tipkale s iPada kasno navečer, prebacile dijete u drugu ruku, razmaknule stručnu literaturu i odlučile mi natipkati odgovore.

Evo što su mi rekle…

—o—

Marija S.

Žao mi je što se s ovom ženom nisam više družila dok smo bile učionica do učionice. Otvorena, zabavna, nekomplicirana i sa jednom osobinom koju ja jako cijenim kod žena – nedostatak filtera na jeziku. 🙂 Po tome me podsjeća na temperamentne talijanske matrone, samo u puno mlađem i (moram reći) puno, puno, PUNO zgodnijem tijelu. 😉 O, da, volim je i slušati i čitati i gledati. 🙂 Mislim da sam joj čak nekad davno ponudila brak ili vezu, unatoč tome što nismo gay. 😀 Piše ona meni ovako:
Prvo, malo uvoda. Moram, takva sam i u životu općenito: cili uvod ispričam, a onda bit priče, hihihi. Dakle, volim čitat i čitam otkad znam za sebe. U onoj našoj srednjoj školi bi mi knjižničarka s vrata vikala da ima neku novu knjigu za mene, pa sam malo pauzirala za vrijeme studiranja i sad zadnjih par godina opet čitam svašta. Ali imam jedan veliki problem, a to je da zaboravim čim pročitam knjigu. Zaboravljat sam počela i u svakodnevnom živitu, kao npr. danas sam zaboravila kupit kruh, a išla sam van isključivo po njega. Dok čitam, u tom sam svijetu, kao da uđem u knjigu. I kad je pročitam, to je to… Neke knjige su mi ostale urezane u sjećanju i preporučivala sam ih svima okolo, to bi moglo pod ovu tvoju točku 1. Dakle, knjige koje su me uvjetno rečeno promijenile, učinile snažnijom, odvažnijom, ja bih rekla drugačijom su: “Tajna” (Rhonda Byrne), “Koliba” (William P. Young), “Razgovori s bogom” (N. D. Walsch). Ujedno bi ih stavila i pod tvoju točku 2. Stvarno ih smatram pozitivnim knjigama, iako su mnogi imali raznorazne komentare (mada ih nisu pročitali) jer su neki “‘rvatine katolici”, pa se to kao nešto kosi s njihovom vjerom, ali ja kontam da zatucani ljudi ni ne čitaju knjige, pa ono, hihihi… Aj, to su neke teže knjige. Čitam ja i laganije. Od takvih su me se dojmili “Otok” (Victoria Hislop) i “Djevojke iz Riyada” (Rajaa Alsanea). Ovu zadnju bi žene trebale pročitat da vide kako je nama extra u životu jer nismo Arapkinje, hihihihi. 
Nekoliko minuta kasnije mi napiše i ovo:
Upravo sam izbrojala knjige koje su mi u sobi, koje su pročitane. Njih 17, a ni jedne se ne sjećam, hahahaha. Al’ ja sam odlučila zajebat samu sebe, sad imam jednu lijepu bilježnicu i kad čitam neku knjigu, zapisujem rečenice koje mi se svide, koje me nasmiju ili tako nešto, pa da bar imam koju rečenicu u sjećanju.
Očito svi mi koji čitamo ovo radimo. 🙂
—o—

Nikolina F.

Vječno nasmijano dijete, uvijek djeluje opušteno, iako znam da je jedna marljiva pčelica. Djeluje kao netko kome se nikada ništa loše nije dogodilo… ali samo djeluje tako. I ja sam htjela iskopati postoje li možda neke knjige zbog kojih je ova draga žena, unatoč svemu, nasmijana. E da, draga mi je zbog toga što sam ja njoj draga i smiješna. Volimo ljude koji misle da smo zabavni, jel’ tako? 🙂
Ej, draga! Kao prvo, počašćena sam što sam među elitom, hehe… (a gdje bi drugo bila? :-*) E, sad… Ja sam ti inače osoba koja je jako malo knjiga pročitala, nikad nisam bila nešto pretjerano zainteresirana za tu aktivnost, tako da se ne mogu pohvaliti nekim velikim iskustvom. Ali u jednom periodu života mi se dogodio mali breakdown, pa sam posegnula za duhovnom literaturom raznih pravaca i učenja. Tako da ću ti navesti tri knjige koje su mi pomogle da se razvijem kao osoba: “Moć sadašnjeg trenutka” (E. Tolle), “Jebe mi se – najuzvišeniji duhovni put” (John C. Parkin), “Put kojim se rjeđe ide” (Dr. M. Scott Peck). Pretpostavljam da sam “omašila” pravu svrhu, ali ove knjige bi preporučila svima, ne samo ženama. Meni su pomogle da posložim neke bitne stvari. Puno te pozdravljam!
A onda mi se krene ispričavati što čita samo stručnu literaturu. 😀 Ts ts ts! Samo naprijed! 🙂 I hvala na preporukama. Kombinirana poruka ove tri knjige vjerojatno bi bilo nešto slično ovome: Put kojim se rjeđe ide je onaj u kojem sve pošaljemo u 3 pm i slegnemo ramenima jer je u nekom trenu govno udarilo u ventilator, ali moć sadašnjeg trenutka je upravo u tome da pogledamo oko sebe, slegnemo ramenima i – pošaljemo sve kamo mu je mjesto. 🙂 A onda si skuhamo kavu. Tko se slaže?
—o—

Ružica B.

Ova djevojka je zamalo duplo mlađa od mene (ok, za trećinu), ali je isto toliko zrelija. Ima nepresušne zalihe energije, savršeno uvježban british naglasak, pregršt interesantnih tema za razgovor, bujnu maštu i znatiželju, goleme pametne plave okice i zarazan smijeh. I love you, girl! 🙂
Evo ljubice! Iako obožavam apsolutno sve svoje knjige, ove su ipak zarobile moje srce najviše! I odgovor su na oba pitanja jer su za mene jednostavno savršene. Pa krenimo: “Kradljivica knjiga” (Markus Zusak), “Otok” (Victoria Hislop), “Krv cvijeća” (Anita Amirrezvani, “Tajno pismo” (Sebastian Barry), “Jezik cvijeća” (Vanessa Diffenbaugh), “Parfem” (Patrick Suskind), “Tisuću sjajnih sunca” (Khaled Hosseini), “Ispričat ću ti priču” (Jorge Bucay), “Gonič zmajeva” (Khaled Hosseini).
Mene su one i promijenile, potaknule me da budem puno bolja i da budem zahvalna za sve što imam jer možda sutra sve to izgubim.
Složile smo se da je gospodinu Bucayu mjesto u svakoj kući, utvrdile da smo zbog Hosseinija otplakale nebrojeno puta i da gajimo posebno nježne osjećaje prema ljudima i likovima koji su aberantni, čak i preko granice patologije. Mislimo, naravno, na Jean-Baptiste Grenouillea iz knjige “Parfem”. I jedna i druga bi ga posvojile.
Daaa! Ali kad ja vidim koliko njemu ljubavi fali, miš mali… Svi ga gledaju kao poremećenog, svi osim mene. Ja ga vidim kao malu macu koju treba izmazit.
Drago dijete, ti si too kind! 🙂 <3


—o—

Tatjana T.

Ova mlada žena je jedno najnevjerojatnije biće koje sam susrela otkad sam zalutala u svijet visokog obrazovanja. Dok sam ja cvileći učila iz skripti, ona je veselo listala stručnu literaturu na tko zna koliko jezika. Dok sam ja maštala o izletu u Samobor i planirala taj put tjednima jer me bilo strah ići sama, ona je sama letila u više svjetskih zemalja nego što ih ja i dan danas mogu nabrojati. Dok sam ja smatrala da je pecivo sa sirom stotinu puta zdraviji izbor od peciva sa marmeladom, onda je grickala svježe voće i povrće koje je uvijek nosila negdje u svojoj torbici. A onda je valjda rekla “OK, dosta ovog prosječnog i monotonog života”, dograbila svoju valjda dvanaestu putovnicu i krenula obavljati intershipe i skupljati diplome po svijetu. 🙂 Nimalo me nije iznenadio ovakav odgovor:
Hej, draga, pa baš si me razveselila svojim pisamcem i hvala ti puno na komplimentu i samo da znaš da je uzajamno. No vjerojatno ću te razočarati svojim odgovorom – ja se ne sjećam kad sam zadnji put pročitala knjigu, barem ne onakvu knjigu na kakvu ti misliš. Ne vjerujem da se knjige sa popisa mojih studija računaju, to je daleko od zabavnog štiva. Studiranje tri magisterija i rad nekako ne idu zajedno sa slobodnim vremenom i čitanjem knjige, eto, nažalost. Nisam imala ni godišnji odmor zadnje tri godine.
Odgovorila sam joj da ne samo da me nije razočarala, nego da me dodatno uvjerila da je ona nekakav čarobni miks božanstva i cyborga, da je rođena s nekakvim unutarnjim kompasom koji nama ostalima, meni prvoj, fali. Rekla sam joj da je volim jer je tako savršeno nekonvencionalna i zato što je toliko nekonvencionalna, naprosto je – savršena. 🙂 I da, mislim da nas zanima čak i stručna literatura koju ti čitaš. Zanima me sve što ti čitaš, zapravo, od popisa za kupnju do prometnih znakova u gradovima po kojima putuješ. 😉 Stay amazing, pretty girl!


—o—

Mia R.

Kad god pomislim na ovu ženu, sjetim se crteža koji je Ketut Liyer poklonio Elizabeth Gilbert (“Jedi, moli, voli”). Miu baš tako vidim, kao nešto toliko neosporivo žensko i neosporivo božansko. Stoji s najmanje tri noge na zemlji, a istovremeno na raspolaganju ima britku inteligenciju. Pravi pravcati je myth-buster. Žena ne može imati sve, ne može biti i super mama i super obrazovanja. Onda ova ustane i zagrmi: “Tko kaže?!” Žena ne može imati kratku kosu i biti sexy, pa ova opet mora na noge: “Ma tko kaže?” Strah me da netko ispred nje ne lupne da među ženama nema pandana Chucku Norrisu, jer ova garant ustaje i izaziva: “TKO KAŽE?!” I znam na koga bih se kladila. 😀 Mia je no-nonsense žena koja je toliko sigurna u svoje mjesto pod ovim Suncem da mi se čini da bi, da jjoj padne na pamet da napravit origami-cvijet od kokoške nesilice i da se okupi njih šestero da je zabezeknuto gleda, rekla bi: “Štae, šta ste vi zinuli? Ajmo, razlaz!” s takvim autoritetom, da nitko ne bi smio pomisliti da je možda radila nešto bizarno. Da mi netko kaže da je ona autor ovog postera, povjerovala bih bez milisekunde sumnje. 🙂
Ho ho!
Evo da nakuckam skicu koju sam danas u šetnji napisala dok je dijete spavalo. Prvo da naglasim kako se ne smatram čitalačkim tipom, p ami je stoga neobično da netko od mene traži komentar na “literarnost”. Obično mi treba pola stoljeća da se nakanim nešto pročitati, a imam i ružnu  naviku polovičnog čitanja knjige. Dosta mi želja za čitanje stoji na lageru, ali dosadašnji društveni, a i sada obiteljski život mi nekako uvijek ometu namjeru. Pretumbavajući po glavi najdraža štiva i osluškujući unutarnji dojam, došla sam do zaključka kako su mi naj-knjige bile one u kojima je pripovjedač bio moćan. Pri tome mislim na vješto mađijanje čitatelja finim stilom pisanja. Uvijek sam se više palila na (polu)auto/biografske zapise ili opise nečijeg životnog puta nego li na npr. krimi ili fantasy sadržaje. U duhu toga, ne treba se čuditi ni tome da sam pročitala obje knjige Nives Celzijus ili onu Vlatke Pokos. Da, da. Vlatkina je bila bolja, znam da je bitno prokomentirati. 🙂
Ne bih radila distinkciju u odgovoru na dva pitanja, pa ću na oba odgovoriti istim naslovima. Mislim da vrijedi pročitati opus Roberta Fulghuma – sve što sam našla u knjižnici, pročitala sam (nekih 5 naslova), zatim “Sjećanja jedne gejše” (Arthur Golden) i također Harukija Murakamija sve što se uspije nabaviti. Čitala sam “Moj slatki sputnik”, “Norveška šuma” i “Južno od granice, zapadno od sunca”.

—o—

Maja Š.

Maja je veliki avanturist, aktivist i humanist, sa ogromnom znatiženom prema misterijima kvalitetnog, temeljito istraženog i proživljenog života. Nema toga što ona neće isprobati, ako to znači da će naučiti nešto novo čime će moći obogatiti ne samo svoj život, nego živote svih oko nje. Mislim da je rijetko što toliko usrećuje kao kada pomogne ljudima da nauče vidjeti još nekoliko boja, još nekoliko puteva, još nekoliko mostova, još nekoliko mogućnosti kada se osvrnu oko sebe i unutar sebe. 🙂 Hodajući dokaz da od interesantnih roditelja (posebno genijalne mame) može nastati samo sto puta genijalnije dijete. 🙂
Hej, dragička, ja na tebe mislim i nisam zaboravila na dogovor. Jedino sam malo busy u ovo vrijeme, stižem kući s t r g a n a! Preporučila bih ženama knjigu “Why not to start you own business”, koju ću sama napisati. Šala mala, hvala Bogu za sve.
Elem, izdvojila bih par knjigica koje su mene inspirirale. “Kako iscijeliti dušu i tijelo” (Louisa Hay), “Inicijacija” (Elizabeth Haich), “Pčelareva naučnica” (Laurie R. King), “Dear Lover” (David Deida), “Tajna igraćih karata” (Jostein Gaarder), “Brida” (Paulo Coelho). A koje knjige bi svaka žena trebala pročitati? Hm hm hm…
Rekla bih definitivno “Dear Lover” (David Deida), koja je zapravo hvalospjev ženama, njihovim vrlinama i naputak da ih zadrže i budu ono što jesu. Ima još jedna na sličnu temu, samo napisana vragolasto… Ne mogu je pronaći sada, ali pokušat ću se sjetiti naslova.
Imam još dvije knjige na top listi. “Rich dad, poor dad” (Robert Kiyosaki), must-read za svaku ženu da se obrazuje financijski, nauči raspolagati imovinom i ulagati. “Kako naći i zadržati ljubav” (Harville Hendrix), za stvaranje zdravih odnosa. Obje knjige su transformativne, nakon čitanja svijet više nije isti.
Hvala, hvala, hvala! Gomila interesantnih preporuka! I molimo, daj pronađi i javi za tu vragolastu… 😉
—o—
Ovo NISU sve prekrasne žene koje poznajem. Ovo čak nisu ni sve one kojima sam poslala pitanja. Mislim da ovo čak nije ni posljednji post ovakvog tipa jer sam uživala i pričajući s njima i tipkajući o njima.
Nadam se da ste i vi uživali i da ste među predloženim naslovima pronašli nešto interesantno za sebe. Svakako mi javite biste li voljeli čitati više ovakvih ili sličnih postova? 
Hvala što ste danas odvojili vrijeme za mene i moje drage prijateljice! Uživajte ne samo u ovom danu, nego u cijelom ovom ženskom mjesecu. 🙂
Hugs and kisses!
Iva