Kada god planiram posjet nekom gradu, dvije su stvari koje prve izguglam (prije hotela, prije aviokarata) – kako im se zove najveći bookstore i imaju li Starbucks. 🙂 Onda kada jednom dođem na destinaciju, provedem barem po 2 sata na svakoj lokaciji. Ovo je prvo putovanje na koje sam krenula s bebom, pa sam se brinula kako će sve to izgledati. Na kraju sam shvatila da sam se brinula nepotrebno; problemi kojih sam se bojala se uopće nisu dogodili tamo gdje sam predviđala. Dogodili su se, naime, na sasvim nekim drugim mjestima. 😀 No, prvo ono bitno – koje knjiga sam ovoga puta dovukla u svoju jazbinicu?

Tko me prati na Facebooku, zna da sam se nedavno preselila u novi stan u kojem sada imam i svoj maleni sobičak iz snova – radni stol, police s knjigama i internet. 🙂 Seljenje 3/4 tone knjiga uopće nije nikakav problem. Unajmiš kutije od službe za selidbu, natovariš ih, zalijepiš i odeš u novi stan dočekati kutije koje će donijeti 3 gromade od zaposlenika službe za selidbu. Kažeš dragom, koji ostaje u starom stanu da ih dočeka, kako ti se mama zove, za slučaj da nekome od njih zatreba kada se požele verbalno ispraznit nakon dizanja sedme od dvadeset i dvije kutije knjižurina. 🙂 Onda kad gospoda to lijepo donesu, ti samo otvaraš kutije i slažeš na police. I 10 dana liječiš papercutove na prstima koje, eto slučajnosti, tvoja beba voli grickati onom iglicom od zuba koji je tek izvirio. 
Dva dana kasnije, na putu prema zračnoj luci, dragi me pita: “I? Koliko ćeš knjiga kupiti?” Odgovor: “Niti jednu. Gade mi se.”
Srećom, zna on mene malo bolje i nije mi povjerovao ni slova. 

Znači, čim smo došli u Düsseldorf, isto popodne se moralo otići u Mayersche u centar. Problem koji sam očekivala je da neću moći previše browsati jer će beba bit sa mnom. No, dragi je odlučio na ulazu preuzeti bebu dok ode gledati tehniku i elektroniku, a ja uletila u knjižaru i krenula mahnitat okolo bez reda i rasporeda, k’o pčela na kokainu. Mislila sam da ću se susresti s još dva problema – kako odabrati nešto od svih onih knjiga te kako ih, kad ih jednom odaberem 25 komada, iznijeti van i donijeti u hotel. Na kraju se dogodi problem koji nisam predvidjela. Mene, Balkanca naviklog da sve radi do 21-22h iznenadiše ljubazni prodavači kad me upozoriše da zatvaraju za 45 sekundi i da su već 4x to rekli preko razglasa, pa da, eto, budem ljubazna i dođem sutra. 

O jada moga! Ne događa se svaki dan (gotovo se uopće ne događa) da me se obdari slobodom od majčinske skrbi na neko vrijeme kako bih se ja bacila u shopping i sada kada se to dogodilo – sve ode u papar! Srećom, moj dragi je najdraži dragi na svijetu, pa mi je obećao da će i narednog dana uzeti malenoga. Tako da se taj neki shopping i dogodio, zahvaljujući njegovoj volji da čuva bebu. I da mi da XYZ,00 eura za knjige. 😀

Ove prve dvije sam zgrabila dok smo šetali uz Rajnu, na onome uličnom sajmu rabljenih knjiga o kojem je nedavno pisala Zekija. Odlična stvar! Imala sam cijelih 5 minuta da pogledam mogu li naći što za sebe i nebo kao da se smilovalo. Ove dvije čim sam primila u ruku i okrenula da pročitam sadržaj – klik i klik. Ka-ching! Jedan stari Njemac bogatiji za 5 eura. 🙂


—o—

Ovo dalje bi bio Mayersche ulov. 🙂
TO KILL A MOCKINGBIRD by Harper Lee
Klasik koji nisam čitala, a cijeli svijet već tjednima bruji o nastavku, “Go Set a Watchman” ove talentirane autorice koja od objavljivanja ove knjige nije izdala više ni slova. I o razlozima zbog kojih je to tako također bruji književni svijet već tjednima, pa će svakome tko je zainteresiran već površno čeprkanje po Gugletu reći vjerojatno i više nego što želi znati. 🙂 No, eto, toliko me već sramota što ne samo da ne znam ništa o nastavku, nego nisam pročitala ni ovaj naslov, pa ću pokušati nadoknaditi propušteno. Navodno sam propustila stvarno veliko djelo.
ME AND EARL AND THE DYING GIRL by Jesse Andrews
Knjiga kojoj se naviještalo da će postati miljenica svima onima koji su voljeli “Grešku u našim zvijezdama”, a i film je vani od lipnja ove godine. 

—o–

THE INVISIBLE LIBRARY by Genevieve Cogman
Jer kada knjiga s ovim naslovom stoji na polici na kojoj stoje sve knjige koje su “hitovi” i “nove”, onda tu knjigu ignorirate, jel’ tako? 🙂 Noup!
A COURT OF THORNS AND ROSES by Sarah J. Maas
Knjiga koju već dugo ignoriram, a cijeli YA-svijet je opsjednut i njom i nastavcima. Navodno odlično postaje sve bolje i bolje iz nastavka u nastavak. Glupo je onda ignorirati dalje. Treba probati.
THE LIST OF MY DESIRES by Gregoire Delacourt
Također pronađeno na policama “novo” i “hitovi”, a naslovnica je medena i cijela priča se čini medena. A ja raspoložena za nešto medeno i eto je u mom naručju.
BIG MAGIC by ELizabeth Gilbert
Konačno, konačno, konačno u mojim rukama! Iako sam napravila pre-order na aplikaciji na svom smartphoneu i unatoč tome što mi je e-verzija knjiga odmah po puštanju u prodaju isporučena, nekako mi je falilo da je imam u rukama. Mislim da će biti podvlačenja i bojanja i šaranja po njoj. Zapravo znam da će biti jer sam je već u Njemačkoj skoro cijelu pročitala i namjeravam krenuti ponovno, čim dovršim tih zadnjih 40-ak stranica. 🙂 Love it. Elizabeth Gilbert mi je bila simpatična nakon “Jedi Moli Voli”, intrigantna nakon “Sudbonosno ‘Da'”, a oduševila me sa “The Signature of All Things” i nema riječi koju iz pera ili usta te žene ja neću s poštovanjem poslušati/pročitati. Više puta. 🙂

—o—

Osim ovoga, natovarila sam si gomilu planera, bilježnica, pisalica i drugih popratnih gluposti. Kupila sam i neke sitnice za vas, jer ste tako dragi i dobri i strpljivi sa mnom i moram vas nekako nagraditi. Uskoro malo više o tome. 🙂

Kada sam ovu znatnu hrpicu knjiga dovukla u svoju hotelsku sobu, shvatila sam da imam problem, ali sam ga odlučila ignorirati do dana kada ću se pakirati za povratak kući. Naime, kada se putuje s bebom, nosi se – SVE. Znam da se u Njemačkoj može sve kupiti, ali zašto bih kupovala, recimo, pakiranje pelena koje nas pokriva 7 dana, kada ćemo ostati samo 3? I tako ja vučem i njegove boce i hranu i formulu i robicu i maramice i tristo i jedno sranje. Jedva smo kufer zatvorili tako što je dragi sjeo na njega i onda poškljocao kopče na mjesto. Da sam ja sjela, kupovali bi novi kufer, a za to nismo imali vremena. 


Tako da sam, na dan pakiranja, stala pred svoje dijete i rekla: “Tvoje pelene – they have to go. Mama svoje knjige mora negdje stavit. Sačuvat ću ti ograničen broj komada da te pokrije za večeras i sutra dok ne dođemo doma. Znači, dobro me slušaj…” (sjedi on na krevetu i sumnjičavo me mjerka) 
“… imaš dvije pelene za večeras i još 3 za sutra. Danas si kenjao, tako da će te ove dvije pokriti do jutra. Sutra ti predlažem da kenjaš odmah u jutro čim oči otvoriš ili odmah nakon jutarnjeg mlijeka, nemoj mi slučajno počet filat pelenu kada prolazimo sigurnosnu provjeru na aerodromu i kada te ona teta počne prepipavati da vidi da nisam bombu svezala za tebe. A nedao ti Bog dragi da to kakanje podijeliš u dvije epizode. Usrdno ti preporučujem da sve što imaš obaviš odjednom, u hotelu. Jesmo se razumjeli?” (trepće)

Knjige su nekim čudom stale. Dijete je nekim čudom poslušalo. Doduše, samo pola savjeta. Čim smo došli na aerodrom i sjeli u restoran da nahranimo i sebe i njega, jer nitko nije pošteno doručkovao, on je počeo na svojoj sjedalici mijenjati i boju (od crvene do orošeno ljubičaste) i izraze lica (od blaženog do zgrčenog, kao da se ne može odlučiti bi li prvo imao moždani udar ili epileptični napadaj). Nema veze, nije mu majka zamjerila previše. A kad je počeo boarding, čak i ono malo rezidualnog zamjeranja se rasplinulo kada nas je tata obavijestio da, zahvaljujući bebastom potomku, imamo pravo na priority boarding. Znači nema čekanja u redu, mi prvi idemo u avion! Eto, nekakve konkretne povlastice i prednosti imanja bebe. 😉 
Dok smo prolazili kroz tunel prema ulazu u avion, noseći ovo svoje čedo sam doviknula dragom: “Ovo je super! Ej, kad nam ovo istekne, pravimo drugo!”