Točnije, poklonio mi ih je moj dragi, kada je na mom licu, dok sam buljila u novitete i ostale dugo željene naslove, savršeno jasno ugledao izraz očajnice – razrogačene oči, nabrekle suzne kanaliće, razjapljena usta i donju usnu koja podrhtava. 🙂

Bilo je ili knjige ili napad na vitrinu s kolačima u Foylesu, a istini za volju, više mjesta ima na mojim policama za još jedan naramak knjiga, nego što na mojoj guzici ima mjesta za još koju kilu. I tako je odluka pala. Može se čitati i kao: “Dala sam mu ponudu koju nije mogao odbiti.” 😀

1. BAD DREAMS – Tessa Hadley

A post shared by Iva (@bibliovca) on

Hilary Mantel je voli. Neke moje najdraže book-vlogerice je vole. A (k)ako to nije bilo dovoljno, prve rečenice priča iz ove zbirke su me redom osvajale. Kako se oduprijeti atmosferi u koju te pozivaju ove narativne sirene?

Evo nekoliko primjera:

“Jane Allsop was abducted when she was fifteen, and nobody noticed.” (početak priče “An Abduction”)

“A child woke up in the dark.” (početak priče “Bad Dreams”)

“All the girls at St Clemens loved Miss Mulhouse. Quite a few of them have loved her even before she broke windows in a shop in Oxford Street and was arrested as a suffragette.” (početak priče “Deeds Not Words”)

“When my marriage fell apart one summer, I had to get out of the little flat in Kentish Town, where I had been first happy and then sad. I arranged to live for a few months in another woman’s house; she let me stay there rent-free, because she was going to America and wanted someone to keep an eye on things. I didn’t know Hana very well; she was a friend of a friend. I found her intimidating – she was tall and big-boned and gushing, with a high forehead and a curvaceous strong jaw, a mass of chestnut-coloured curls. But I liked the idea of having her three-storey red-brick London town house all to myself.” (početak priče “Experience”)

I još piše na papirnatom omotu knjige da su ovo prije u kojima se obično brzo preobrati u vrlo, vrlo neobično. Kako da ja to onda ne kupim? Kako?! 🙂

2. FRAGILE LIVES – prof. Stephen Westaby

A post shared by Iva (@bibliovca) on

Kosac sjedi na ramenu svakog kardiokirurga i pažljivo promatra. Tek jedan pogrešan trzaj ruke i život bi mogao nepovratno otploviti iz uspavanog pacijenta. Kakav je osjećaj držati nečiji život u vlastitim rukama? Kakav je osjećaj znati da, prilikom operacije, tek djelić milimentra dijeli pacijenta od oporavka ili od smrti? Profesor Stephen Westaby to jako dobro zna. U svojoj tridesetpetogodišnjoj karijeri kardiokirurga, izveo je više od 11 000 operacija srca!

Knjiga “Fragile lives” je svojevrsna profesionalna (ali i, neodvojivo, osobna) autobiografija u kojoj čitatelja upoznaje sa zapanjujućim, ali i tragičnim svijetom kardiokirurgije te se prisjeća nekih svojih najnevjerojatnijih slučajeva. Bebe koja je do šestog mjeseca života preživjela višestruke srčane udare i čovjeka čije je srce osam godina kucalo zahvaljujući bateriji samo su neki među njima.

Nakon što me je knjiga “Dah koji život znači” otrijeznila i natjerala da se zagledam u vlastito tijelo kao osnovni i nezamjenjivi temelj čitavog mog iskustva življenja, naravno da nisam mogla dopustiti da me ova knjiga mimoiđe.

3. THE PATH – prof. Michael Puett & Christine Gross-Loh

A post shared by Iva (@bibliovca) on

Vjerujete li da je kolegij koji se bavi poviješću kineske filozofije jedan od najtraženijih i najposjećenijih kolegija na Sveučilištu Harvard? Znate li zašto? Studenti će vam reći – zbog njega, profesora Michaela Puetta.

Simpatični prof. Puett je pronašao način da studentima ne samo približi naoko apstraktna i previše duhovno obojena učenja jedne daleke kulture, već da ih svojim pristupačnim i jednostavnim načinom predavanja uvjeri da je ono što nam nude istočni mislioci danas itekako relevantno i praktično primjenjivo.

Štoviše, obećava da otkrivanje tih starih murosti može, a i treba, prodrmati mnoge svjetonazore i općeprihvaćene istine o svima i svemu što nas okružuje.

4. WE: A MANIFESTO FOR WOMEN EVERYWHERE – Gillian Anderson & Jennifer Nadel

A post shared by Iva (@bibliovca) on

Glumica Gillian Anderson i novinarka Jennifer Nadel, čije prijateljstvo traje više od deset godina, napisale su priručnik koji su, kako same kažu, priželjkivale kada su tek počele krčiti svoj “ženski” put kroz svijet koji ženama ni dan danas puno ne olakšava stvari.

Zbog čega je toliko mnogo nas, pitaju se autorice, danas u dvadeset i prvom stoljeću i dalje čvrsto u zagrljaju depresije i anksioznosti, ovisnosti i samokritičnosti? Ne bi li za sve nas bilo bolje kada bismo međusobno natjecanje, kritiziranje i uspoređivanje zamijenile suradnjom, pomaganjem i suosjećanjem?

Autorice imaju 9 prijedloga kako u naše odnose unijeti promjene koje će nam pomoći da skupa rastemo i krčimo put onima koje dolaze iza nas. To možemo, kažu, samo ako sa svijetom počnemo komunicirati iz mi-pozicije, umjesto iz ja-pozicije.

Hm. Ne pristajem tako lako uz filozofiju “sestrinstva” kao putu ka ravnopravnosti spolova, no voljna sam knjizi dati priliku. Što ću, slaba sam na Danu Scully još uvijek. 🙂 Vidite vi zbog kakvih gluposti sam ja spremna kupiti knjigu… 😀

Osim toga, u posljednjem broju časopisa Glorija objavljen je članak baš o ovoj knjizi.

5. WHY I AM NOT A FEMINIST: A FEMINIST MANIFESTO – Jessa Crispin

A post shared by Iva (@bibliovca) on

Došlo je vrijeme kada bez ustezanja možemo reći – ja sam feministkinja, ja sam feminist. Svi smo mi feministi. Svi se slažemo da muškarci i žene, u bilo kojem aspektu života, zaslužuju jednaka prava.

Popularno je imati takav stav. Moderno je imati takav stav. Evo, feminizam je tu. Vidite? Nikome se ništa straaaašno zbog toga nije dogodilo! Mi žene smo, zapravo, bezopasne. Samo nam dajte naša prava. Molimo lijepo. Ako može.

Jessa Crispin smatra da ovakav feminizam više ne služi svojoj svrsi, da ovakvim impotenznim poziranjem više šteti položaju i pravima žena danas, nego što donosi nekakve koristi. Zapravo, kaže Jessa, čini se da je feminizam odavno prestao donositi konkretne društvene promjene. Čini se da neka već izborena prava gube uporište jer gube i osviještene, obrazovane i obaviještene zagovarače i zagovarateljice i regresiraju u ruke onih koji ženska prava i ženske interese ionako ne shvaćaju ozbiljno.

Ako se ovakav današnji pristup ženskim pravima smatra feminizmom, kaže Crispin, ona skida svoju etiketu. Nju takav mlaki, dekorativni feminizam ne zanima.

Ona traži da se feminizam ponovno pretvori u buktinju koja mijenja budući društveni, kulturni i intelektualni krajolik žena i ja želim čuti što ima za reći.

6. NAMES FOR THE SEA – Sarah Moss

A post shared by Iva (@bibliovca) on

Na vrhuncu financijske krize 2009. godine, Sarah Moss se sa suprugom i dvoje male djece seli na Island, u jedan od napola dovršenih nebodera u Reykjaviku.

Putujući po Islandu, Mossovi su posjetili vulkanske kratere i obronke prekrivene ključajućim blatom, zabačene poljoprivredne farme i ribarska sela na krajnjem sjeveru Islanda. Kako su tjedni i mjeseci prolazili, Mossovi su otkrivali mnogo novih, drugačijih načina na koji jedna obitelj može živjeti.

Obiteljska avantura po Islandu? Totalno sam prozirna, jel da? 😀 Ah, I wish, I wish… Do tada – čitam! 🙂