Svake druge nedjelje mjeseca svibnja u svijetu se slavi Majčin dan. Kažu ovi malo stariji da se to u prošloj državi nije tako slavilo i da smo mi “mladi” počeli uvoziti te neke praznike, ali ja šutim i ne ljutim se dokle god netko o meni govori da spadam u “ove mlade”. 🙂

Također, unatrag par godina, postalo je popularno oko ovog datuma objaviti popise najboljih (ali, vidjela sam negdje, i najgorih) majki koje obitavaju u knjigama. Popisi su, primijetila sam, vrlo nalik jedan drugome; djelomično zato što su pojedine majke iz globalno popularnih knjiga svima upečatljive i drage, a djelomično, vjerojatno, i iz lijenosti.

Zato sam ja otvorila svoj Goodreads profil i krenula češljati popise pročitanih knjiga od 2013. godine naovamo, kako bih sastavila svoj popis najdražih literarnih majki (kaže li se to tako?). Nema popularne Molly Weasly iz Harry Potter serijala, no ima ih nekoliko koje se javljaju na tim popularnim, stalnokružećim popisima.

Evo “mojih” najdražih majki:

1. Vianne Mauriac (“Slavujeva pjesma” – Kristin Hannah, Znanje)

Ne samo da je ostala sama sa svojom kćerkicom Sophie kad su joj supruga poslali u rat, a u kuću joj se uselio njemački oficir i ne samo da je “posvojila” Arija, trogodišnjeg sina svoje najbolje prijateljice i prve susjede, Rachel, koju su odveli, već je pomagala redovnicama iz obližnje crkve skrivati još oko dvadesetero židovske djece. Cijena koju bi platila da su je ulovili bila bi jezovita. Pa ipak, ova majka je imala i hrabrosti i srca pod svoje krilo staviti mnogo nevinih i nemoćnih. Zato mi je, od svih majki iz knjiga koje sam čitala, na na prvom mjestu.

2. Kristine Barnett (“Iskra: kako sam u autističnom sinu pronašla genija” – Kristine Barnett, Profil)

A post shared by Hannah (@hannahtann) on

Ova mama je i mama iz knjige, i mama u stvarnom svijetu, i mama autorica. U vrijeme moje najveće majčinske krize, kada sam noći provodila izdajajući se i plačući, čitala sam ovu knjigu i u njezinoj snazi, njezinoj višegodišnjoj, neumornoj i tvrdoglavoj borbi za svoga sina pronalazila nadahnuće i utjehu.

3. Catelyn Stark (serijal “Pjesma leda i vatre” – George R. R. Martin, Algoritam)

Divna, odana, hrabra žena i majka, kojoj je sudbina djecu raštrkala na sve strane svijeta, tako da ne zna koje je od njih živo, a koje nije. Ipak, ljubav lady Stark je toliko duboka, toliko strpljiva, toliko snažna da nadvladava i neznanje, ali i granice stvarnosti. To je majka koja ne preza ni pred čime – ni pred time da postane čudovište žedno osvete – kako bi spasila ili se osvetila za okrutnosti i nepravde počinjene nad vlastitom djecom.

4. Joy Newsome (“Soba” – Emma Donoghue, Lumen)

Majka koja je oteta kada je bila još djevojčica i koja je u zatočeništvu, u sobičku s jednim jedinim prozorom koji je zapravo tek svjetlarnik otvoren prema nebu, donijela na svijet Jacka i unatoč tome što je začet u nasilju nad njezinim tijelom, odlučna je da ga zaštiti pletući oko njega čaroban svijet priča. Dok sam čitala ovu knjigu, oduzimalo mi je dah promatrati koliko je ova majka žrtvovala, koliko je sebe davala i koliko se kao živi zid nudila kao meta surovoj realnosti, samo da bi zaštitila svoje dijete čak i u tim neljudskim uvjetima u kojima je začeto, rođeno i odgajano.

5. Isabel Pullman (“Čudo” – R. J. Palacio, Fokus Komunikacije d.o.o.)

A post shared by FOKUS na hit (@fokusnahit) on

Majka desetogodišnjeg Augusta Pullmana, divnog i pametnog dječaka rođenim s teškim deformacijama lica, koji je do svoje desete godine preživio niz rekonstruktivnih operacija lica. Isabel je topla i strpljiva majka koja sluša i tješi, koja pokušava podijeliti pažnju između dva djeteta i to dok i jedno i drugo pokušavaju naći svoje mjesto pod suncem u vlastitom društvenom svijetu.

Isabel s Augustom ima tešku zadaću – djetetu prema kojemu mnogi, zbog njegovog izgleda, gaje predrasude, izbjegavaju ga i okrutno mu se rugaju – pomoći takvome djetetu izgraditi samopouzdanje i samopoštovanje. Ponekad je najteže upravo pustiti svoje dijete da se samo izbori za sebe jer smo svjesni da nećemo uvijek biti tu da to činimo umjesto njega. I teško je gledati djetetove neuspjehe, teško je gledati svoje dijete tužno zbog odbacivanja i teško je nalaziti nove načine da ga utješiš i da ga naprosto ponovno pošalješ u svijet, u novu rundu odrastanja.

6. Jane Chapman (“Male laži” – Liane Moriarty, Mozaik knjiga)

Već od prvih poglavlja me osvojila time što se, iako je ranjena i isprepadana i s brojnim tajnama stigla u školu kojom paradiraju chic-mame, nije dala impresionirati niti prestrašiti. Što je, kada su svi, i veliki i mali, optuživački uprli prst u njezinog Ziggyja, ona kleknula pred njega i pitala njega je li istina ono za što ga optužuju. A zatim mu bez trenutka krzmanja povjerovala. Jer je vjerovala i sebi da poznaje svoje dijete.

7. Helen Graham (“Stanarka napuštene kuće” – Anne Brontë)

Zbog hrabrosti i odlučnosti da pobjegne, u anonimnost i u izolaciju, kako bi sačuvala svoje dijete. Unatoč strogom, ali upitnom moralu viktorijanskog engleskog društva i unatoč spoznaji o skandalu koji njezin bijeg od nasilnog, rasipnog i alkoholu sklonog supruga može izazvati, Helen mu okreće leđa i odlazi. Količina poniženja i straha koje je ova žena u svetačkom strpljenju pretrpjela je meni bila nepojmljiva, a Anne Brontë je ženama i majkama dala junakinju u koju su se mogle ugledati i kroz čiju su priču mogle i same proživjeti fantaziju o oslobađanju od obveza i dužnosti propalog braka.

8. Amelia Loman (“A. J. Fikry – put do sreće” – Gabrielle Zevin, Lumen)

A post shared by Farah.Nabilah (@neboreads) on

Zbog toga što je pokazala da je moguće voljeti ekscentrične mrgude zaljubljene u knjige (i u Edgara Allana Poea), ali najviše zbog toga što je pokazala da postoji više načina da se postane majka, i da postati majka djetetu koje nisi nosila u sebi ni približno ne znači da će vaša veza biti manje snažna, da će vaša ljubav, privrženost i posvećenost biti slabija.

Eto, toliko od mene.

Jeste li čitali neki od ovih romana?
Koje majke iz književnosti su se utisnule u vaša srca?

Hvala na pažnji!