Ja i ti smo, čitatelju ili čitateljice, došli na ovaj svijet s jednom jedinom misijom – kako bismo bili sretni i kako bismo tražili sreću. To nam je jedini zadatak, a kako bismo ga ostvarili, potrebno je svakako da znamo i primijenimo The Tajnu.

Ako discipliniramo primjenjujemo The Tajnu, sve negativno nestat će iz našeg života. The Tajna se sastoji od niza malenih tehnika i alata čijem se ovladavanju treba u potpunosti posvetiti kako bismo iz života eliminirali sve toksične emocije – strah, ljutnju, sram, kao i sve neugodne doživljaje kao što su nesigurnost, neuspjeh, nesretnost.

Sve je zapravo vrlo jednostavno. Put do sreće je toliko jednostavan da nam treba otprilike 300 000 knjiga napisanih na tu temu kako bi nam objasnile koliko je to jednostavno. Toliko je jednostavno postići savršenu sreću, blagostanje, bogatstvo džepa i duha da samo najtupaviji među nama i najindolentniji među nama to ne mogu. Ali nema brige, čim potpuno ovladamo samima sobom – svojim mislima, svojim osjećajima, svojom motivacijom – sve negativno ćemo ostaviti iza sebe.

Ako nam to ne polazi za rukom – ah, samo se trebamo truditi malo jače i prestati biti male pizde.

I svakako izbaciti psovke iz rječnika; one privlače negativnost u naš život.

Vjerujem li ja u sve ovo što sam do sada natipkala? Nimalo. Međutim, kako iz Oliver Burkeman naziva, današnji profesionalni “dobavljači sreće” žele da u to vjerujemo. Jako žele da ne pomislimo niti jednu negativnu ili kritičku misao o onome što nam govore jer nam tako neće moći prodati niti jednu knjigu. Vidite, njihova sreća, blagostanje, bogatstvo džepa i duha ovisne o tome koliko smo mi sposobni ustrajati u pozitivnom razmišljanju spram njihovih motiva i napiskaranih tekstova koji otkrivaju The Tajnu.

Autor knjige “Protuotrov”, gospodin Oliver Burkeman, odlučio je uzeti mnoge od zabluda koje, okićene staklenim perlicama i aurom svetosti, rasparčavaju self-helpisti, odnijeti ih znanstvenicima psiholozima i sociolozima te intelektualcima različitih sustava vjerovanja, da ih malo preispitaju.

Stanje u kojem nam ih vraća na kraju svakog poglavlja u meni izaziva takvu navalu oduševljenja da bih najradije ovog ljeta obilazila plaže i ljudima dijelila doze “Protuotrova”, kako bi se ljudi s mora doma vratili zaista kao bolje i opuštenije i pametnije osobe.

Koje su to, primjerice, zablude koje gospodin Burkeman pomaže razmontirati u svojoj odličnoj knjizi?

Recimo, jedna od onih koje se meni kao psihologu sviđaju je tvrdnja da su strah, ljutnja, sram, krivnja toksične emocije. Imate ih zato što ste malo sjebano i moralno iskvareno ljudsko biće. Ove emocije nam zapravo ne trebaju. Kako bi rekao jedan današnji egzemplar mentalnog zdrava, gospodin Donald Trump, it’s all fake.

Produžetak ove iste zablude kaže da je sreća nulta emocija, da je ona prevladavajuća emocija jednog uravnoteženog, normalnog raspoloženja.

Nije. Ovo gore su sve bazične emocije i psihologija ih tretira jednako; svaka od njih ima svoju biokemijsku osnovu, svoj evolucijski razlog za razvoj i opstajanje, svoje stupnjeve intenziteta koji su svi normalno, ovisno o okolnostima. Voljela bih kada bi svi proučili stručni priručnik ili dva o pravoj prirodi i ulozi emocija – svih emocija; otkrili bi čudesnu, složenu priču o svakoj od njih i bili bi u konačnici zahvalni na punom, bogatom spektru koji svaka od njih može poprimiti.

“… kako bismo mogli biti istinski sretni, moramo možda biti spremni iskusiti daleko negativnije osjećaje – ili, u najmanju ruku, naučiti da prestanemo stalno i bjesomučno bježati od te vrste osjećaja. Posrijedi je zbunjujuća misao, i to misao što dovodi u sumnju ne samo naše metode postizanja sreće, već i odrednice na kojima temeljimo značenje pojma ‘sreća’.”

Neke od drugih zabluda s kojima se Oliver Burkeman upušta u obračun su i ove; motivacija je temeljno, neizbježno stanje koje mora biti stalno prisutno kako bismo uopće išta bili u stanju napraviti; pozitivno razmišljanje i vizualizacija će pomoći da ono za čime žudimo što prije pronađe put do nas (kao da bi itko od nas htio nekakvu mutavu, poluslijepu sreću koja, k’o matora mazga, nikako da nas pronađe); postavljanje ciljeva, podciljeva, radnih ciljeva, petogodišnjih ciljeva, tematski podijeljenih ciljeva i grčevito ustrajanje u ostvarivanju istih je jedini put do uspjeha; neuspjeh je strašna, ali zaslužena sudbina lijenih ljudi i ne smije biti sastavni dio jednog sretnog života.

Gospodin Oliver Burkeman angažira čitavu vojsku ljudi kojima je istraživanje mozga, ljudskog ponašanja, doživljavanja i osjećanja ne samo posao, već i životni poziv. Zajedno pokazuju kako – i to točno KAKO – ustrajanje u ovim zabludama ne samo da nas neće približiti našim željama i ciljevima niti će nas učiniti sretnima, već može i hoće dovesti do baš suprotnih, neželjenih rezultata.

Najljepši dio knjige mi je onaj koji nas podsjeća i dodatno poučava o pravoj prirodi života i granicama kontrole i samokontrole koje jedno ljudsko biće može sebi nakalemiti na pleća.

Kult pozitivnog razmišljanja pokušava nam nametnuti sreću kao dužnost i opterećenje, sugerira nam odmicanje od vlastitih autentičnih, normalnih emocija koje imaju svoju svrhu te od kritičkog razmišljanja pomoću kojeg jedino možemo iznova nalaziti ravnotežu u ovom svijetu koji je stalno u gibanju i neprestanoj mjeni.

Sreća, naravno, ima svoje mjesto i vrijeme – ali ono nije “posvuda” i “uvijek” i “pod bilo koju cijenu”, kako kaže Svend Brinkmann, danski psiholog i autor nove knjige “Stand Firm: Resisting the Self-Improvement Craze”; nametati nam je kao dužnost i opterećenje može imati – i ima – mnoge neželjene posljedice. Ovaj mladi čovjek već je objavio da svojim radom kreće u bitku za ljudski razum i mentalno zdravlje. 🙂 

Dajte priliku Oliveru Burkemanu da vam kaže što želi – ima puno toga pametnoga za reći. Zbog tog svog, kako ga autor zove, “negativističkog” (ima autor svoju definiciju ovog pojma koja malo odstupa od originalne) pogleda na svijet, ova knjiga je, otkad je stigla na moju policu, vratila svježinu u moja razmišljanja.

I uvjerila me da nisam luda. Bar ne skroz. 🙂