Mislim da mi je slaganje popisa odličnih knjiga koje potpisuju žene u pravilu jedan od najdražih bookblogerskih zadataka u godini, a ove godine imam dva povoda za slaganje čak dva gledajte-ove-žene popisa. Prvi povod je, naravno, moja mali doprinos obilježavanju Međunarodnog dana žena, a drugi povod je taj što sam ovu 2018. godinu posvetila upravo čitanju isključivo onih naslova koje potpisuju žene.

Moja sreća je u tome što toliko puno žena piše toliko fenomenalnih knjiga da imam ogroman broj naslova između kojih mogu birati one najbolje. Nezgodno je, međutim, što pred takvim ogromnim brojem genijalnih naslova svi nekakvi moji kriteriji za odabir onih najupečatljivijih i najboljih padaju u vodu. Teško je razraditi nekakav subjektivni sustav ocjenjivanja koji će biti osjetljiv na one malene razlike između “ovo je fenomenalno” i “ovo je brilijantno”, između “ovo morate čitati ovajtrenodmahSADA” i “ovo morate čitati JUČER”. 🙂

Svaka od autorica koje ću u ovom popisu spomenuti piše sa zavidnom lakoćom i lucidnošću, i svaka od njih nas samouvjereno vodi kroz neke nepoznate svjetove koji su ili neistraženi (jer su tabu, jer pripadaju nekoj drugoj kulturi i/ili nekom drugom vremenu) ili neistraživi (jer zalaze duboko u intimu autorice ili pak u njezinu divlju i prekrasnu maštu).

Ono što je ovim knjigama zajedničko jest da nas vode i preko granica vlastite mašte, u šumu pitanja koja se sami nikada ne bismo ni sjetili postavljati, nudeći nam vrlo intrigantne, komplicirane odgovore koje nećemo tako lako izbaciti iz glave.

Zajedničko im je, naravno, i to što su na popisu knjige koje sam zaista pročitala – ne mogu ovakav popis slagati o knjigama u kojima nisam boravila, tako da su ovo preporuke i iz srce i iz prve ruke. 😀

DOSEGNUTI SUNCE – Paula McLain

Ova egzotična kombinacija biografije i fikcije, u kojoj je Paula McLain izrazito vješta, posjest će vas ili u sedlo ili u pilotsku kabinu pored Beryl Markham i povesti vas u nevjerojatnu avanturu u kojoj ćete paralelno istraživati živote u divljoj i koloniziranoj Africi, susretati nevjerojatno otporne i samostalne žene te naučiti lekciju ili dvije o čudesnim oblicima koje može poprimiti ljubav između dvoje ljudi.

PITANJE ANATOMIJE – Marina Vujčić

Ovo je knjiga koja me je toliko duboko dirnula i koja je u meni izazvala toliko emocionalnih potresa i odrona, da nisam mogla o njoj pisati, a da se gotovo potpuno ne ogolim pred vama. Mene je natjerala da preispitam ono lijepo, ono sveto u ljudskom dodiru; da se podsjetim na vrijednost osobnog prostora i na pravo žene da sama dirigira koliko će netko drugi u njega zaći te u kolikoj mjeri, kada i kojem smjeru će ona sama iz njega istupiti.

Kada bi ova knjiga bila “prevedena” na Brailleovo pismo, sigurna sam da bi oni koji bi je tako mogli čitati dobili s knjigom jednu posebnu interakciju kakvu ova knjiga i zaslužuje, a koja ne bi bila dostupna nama koji čitamo “samo” očima…

VEGETARIJANKA – Han Kang

Nova knjiga koju su nam pripremile žene iz nakladničke kuće HENA COM (zaista, čekam kada će zaživjeti ona ideja izrečena u dobronamjernoj zafrkanciji da se kuća preimenuje u ŽENA COM) povući će vas u jedan vrlo uzak, vrlo mračan svijet sputane žene i njezinu koliko natprirodnu i patološku, toliko i miroljubivu i nezaustavljivu transformaciju.

Očarano sam promatrala kako jedan um razbija ljuske za koje nisam ni znala da se mogu odbaciti, kako se jedna promjena odvija na način koji je teško shvatiti i prihvatiti, ali koji je toliko odlučan, neumitan i tiho drzak, da nadahnjuje na načine koje nije moguće precizno objasniti.

Teško da je, čudnovata kakva jest, biti uobičajeno katarzična za svakog čitatelja, ali po meni je ovo savršena knjiga za proljeće.

THE PERFECT NANNY – Leila Slimani

Leila Slimani je u ovoj knjizi napisala nešto strašno i potresno, i napisala je to s toliko vještine, s toliko inteligentnog i strpljivog uvida i u funkcioniranje ljudske duše i ljudskog uma, kao i u funkcioniranje modernog društva, da mi je savršeno jasno zašto je ovom knjigom zasjela na sam vrh svih razgovora koji su se unatrag nekoliko mjeseci vodili o najznačajnijim knjigama tiskanima u 2017. godini.

Voljela bih vidjeti više ovako vještih autorica koje se ne boje (ili se boje, ali ne ustuknu) baciti laso oko teške i opasne teme, i s toliko stava i vještine je donijeti nama čitateljima pod noge.

Čitala sam je bez daha, pročitala sam je munjevito.

S ELEANOR OLIPHANT JE SVE U NAJBOLJEM REDU – Gail Honeyman

Već u prvih pedesetak stranica ove knjige bilo mi je jasno da sam naišla na nešto novo, svježe, neobično, dirljivo i posebno. Jedna od onih knjiga za koje nanjušite vrlo rano da su dobre – ma da su izvrsne! – i onda, kako priča napreduje, stvari postaju sve zanimljivije, a vaše oduševljenje knjigom raste.

Ne čudi me što je Gail Honeyman za ovaj naslov pokupila pohvale i nagrade. Uspjela je napisati duboku, potresnu priču iz koje ipak isijava vjera u ljude i pritom izbjegla svaki mogući klišeizirani odnos između svojih likova, a kojima se popunjavaju narativne rupe u velikom broju knjiga koje čitamo.

Autorici Gail Honeyman ovo je tek prva knjiga; jedva čekam sljedeće.

I AM, I AM, I AM – Maggie O’Farrell

Netko tko ima onoliko knjiga iza sebe koliko ima Maggie O’Farrell, netko tko uživa status kakav uživa Maggie O’Farrell ne mora pisati ispovijedi o vlastitom životu kako bi ljudi posezali za njezinim knjigama.

Pa ipak, Maggie O’Farrell je osjetila da ima toliko toga važnog o čemu treba pisati, a njezina fikcija to ne dotiče; da postoji toliko toga što želi ispričati svojoj djeci – o sebi, o svom životu i o onih 17 puta kada mu je smrt stajala preblizu, prijeteći da ga ili prekine ili nepopravljivo ošteti.

Ova knjiga nije bila namijenjena nama, nepoznatim ljudima. I tako mi je drago da je Maggie O’Farrell ipak odlučila dozvoliti da zavirimo u ono nevjerojatno vulnerabilno što samo žena može podijeliti, što samo žena može i razumjeti.

HUNGER – Roxane Gay

A kad smo već kod priča o stvarima koje samo žene (i to ne sve) mogu razumjeti, “Hunger” je knjiga kakvu do sada nisam čitala. Roxane Gay nije napisala bilo kakvu osobnu ispovijed; Roxane Gay se pred čitateljem raskomadala na svoje najljudskije elemente i onda nam – vrlo slikovito, vrlo hrabro (takvo “hrabro” se ne da imitirati) – pokazala našu vlastitu dvoličnost.

Ova knjiga boli, i nju i nas koji je čitamo. Ova knjiga poučava, obavještava i to u takvim zapljuskujućim količinama iskrenosti da čitatelja lomi i prekraja.

Nimalo mi se ne sviđa što je ova knjiga prošla gotovo neprimjetno – pogotovo tu kod nas. No, kada je pročitate, barem će vam biti savršeno jasno zašto je to tako.

Ako danas želiš govoriti, i ako želiš da te itko sluša, ne treba se zamarati načinom na koji trebaš govoriti ili prezentirati svoj sadržaj. Ako želiš da te slušaju, moraš prije svega IZGLEDATI kao netko koga ljudi žele slušati. Znam, zvuči kontradiktorno, ali je tako.

THE SNOW CHILD – Eowyn Ivey

Eowyn Ivey je meni glavno otkriće u ovih nekoliko mjeseci 2018. godine. Spojiti takvu bujnu maštu, takvu vještinu i jasnoću pisanja s takvim osjećajem za miješanje bajkovitog i brutalno stvarnog – na to se ne nailazi svakoga dana.

Zbog Eowyn Ivey (i ljudi kao što je Eowyn Ivey) vjerujem da arhetip Pripovjedača/Pripovjedačice još uvijek živi i drago mi je vidjeti da usred ovog sintetičkog i/ili virtualnog svijeta pulsira talent koji nas može vratiti u divljinu koju nastanjuju čudesna ljudska bića s kojih ne možemo skinuti pogled ili skrenuti misli.

MEDVJED I SLAVUJ / THE BEAR AND THE NIGHTINGALE – Katherine Arden

A kako me ove godine sreća očito posebno prati, Eowyn Ivey nije jedina nevjerojatno talentirana mlada dama koja vještinom očaravajućeg pripovijedanja barata toliko vješto i snažno. Katherine Arden, kao i Eowyn Ivey, zna da nas mora odvući duboko u šumu, u samo srce zime, kako bi nam ispričala nevjerojatne priče o ženama koje svu svoju snagu, prkos i odlučnost da beskompromisno prate neku svoju stazu pronalaze u prirodi, u divljini – njihova snaga proizlazi iz njihove slobode, a njihova sloboda iz njihove hrabrosti.

Jedva čekam da Mitopejin tim predstavi svoj sljedeći naslov – prijevod upravo ove knjige.

THE ALICE NETWORK – Kate Quinn

Mislite da u jednoj knjizi u pravilu ima mjesta samo za jednu nezaboravnu protagonisticu? Pogrešno. Dobro, ali ako ih ima više, onda ne mogu sve biti jednako uvjerljive, ne mogu sve biti originalne? Opet pogrešno.

Kate Quinn je, sigurna sam, ušla u nekakvu nagodbu s muzama, koje su joj poslale čitavu legiju čudesnih ženskih likova – sigurna sam da se nećete moći zasititi čitanja o njima, sigurna sam da ćete htjeti satima s nekime pričati o njima, sigurna sam da ćete željeti biti hrabre i odlučne i snalažljive kao one, sigurna sam da ćete, kada završite s čitanjem, osjećati da ste upoznali nekoliko najboljih prijateljica.

Sigurna sam i da ćete, kao i ja, maštati da sa skoro sedamdeset godina imate i muda i stav kakvima se može pohvaliti Eve Gardiner. 🙂

Sada jedva čekam vidjeti što će Kate Quinn sljedeće napisati. Baš me zanima može li nadmašiti samu sebe. Žarko se nadam da može. Želim čitati JOŠ ovako dobro napisanih knjiga.

Toliko od mene u ovom postu, dragi ljudi. Hvala na strpljenju i hvala na povjerenju. Sada pred sobom imate popis fenomenalnih naslova; s koje god strane ovog popisa krenete čitati, nećete pogriješiti.

Ako ste neke od ovih naslova čitali – ili kada ih jednom pročitate – molim vas, javite mi svoje dojmove.

Koje bih voljela vidjeti prevedene? Sve, baš sve od ovih koji nisu. Ali ako moram birati tri, bili bi to “The Perfect Nanny”, “The Snow Child” i “Hunger”.

Tipkamo se uskoro!