Božićno je vrijeme idealno za neku čarobnu knjigu. Nakon prošle trilogije koja mi je malo poljuljala duh (oni koji prate recenzije na Bibliovci znaju koja je to trilogija) odlučila sam se za nešto dječje, bajkovito, lagano štivo – baš kakvo treba biti za Božić. Ne znam kakve božićne tematike vole naši čitatelji, ali to je za mene idealno. Izmišljen svijet, magija, borba između dobrih i zlih da me podsjeti da dobro ipak još negdje postoji.

Iako je “Amulet iz Samarkanda” prvi dio trilogije o Bartimeju, nadam se da će vas zaintrigirati recenzija i da ćete htjeti pročitati cijelu trilogiju koja se sastoji i od naslova “Golemovo oko”, “Ptolomejeve dveri” i jedne zasebne knjige o Bartimeju čija se radnja odvija prije same trilogije, “Solomonov prsten”. Ako primjećujete sličnost s određenom drugom trilogijom svjetski poznatom, da, imate pravo, i ja sam to tako povezala iako još nisam sve knjige trilogije pročitala kao ni  “Solomonov prsten”. Radi se naravno o “Gospodaru prstenova” i “Hobitu”, no da li je to točno tako, uskoro ću saznati.

Dok nas sama konstrukcija priče o Bartimeju navodi na “Gospodara prstenova”, sadržajno više privlači poklonike Harry Pottera. Sigurno sam vas već sada malo zaintrigirala, priznajte! 😉

Vjerujem da je jako malo osoba koje nisu pročitale bar jednu knjigu o svjetski poznatom čarobnjaku ili pogledale bar jedan film. Znam neke takve ali, mislim da je njihov broj jako mali. A prije same usporedbe, moramo ipak znati o čemu je riječi, tko je taj Bartimej uopće.

Bartimej je biće od zraka i plamena, džin koji preuzima razne oblike kako bi se neometano kretao po našem svijetu (kos, krtica, muha, pauk, orao, šišmiš, dječak,…). Star je više od pet tisuća i deset godina, jer kaže sam za sebe, toliko ima godina iskustva. Svijet iz trilogije je čarobnjački svijet, a prijestolnica Imperija je London. Čarobnjaci vladaju pučanima i formiraju vladu, vode ratove i ne priznaju zemlje gdje su se čarobnjaci povukli iz vladajuće elite (npr. Češka). U Londonu,  domovi Parlamenta su skup najboljih čarobnjaka koji vladaju Britanijom i Imperijem. A nekako mi se čini kao da su pravi pravcati političari:

“Nema časti, nema plemenitosti, nema pravde. Svaki čarobnjak djeluje samo u svoju korist i koristi svaku priliku koju može.”

U trilogiji čarobnjaci ne mašu čarobnim štapićima. Izvor njihovih moći su demoni. Nastanjuju Drugo Mjesto, a prizivaju ih čarobnjaci i vežu ih da im služe. Mnogo je različitih vrsta demona, od bezopasnih do vrlo moćnih, opasnih ili glomaznih, ali potpuno glupih kao što su čuvari zatvora u Toweru.  Čarobnjacima je zabranjeno imati vlastite potomke kako bi se izbjeglo stvaranje suparničkih dinastija, ali su zato dobivali mlade osobe koje su obučavali za čarobnjake.

Mladi naučnik kod gospodina Underwooda bio je naš glavni lik – Nathaniel, kojeg su roditelji prodali, a koji je pokazao iznimne rezultate na testiranju. Nathaniel nije bio zadovoljan brzinom učenja kod svog učitelja, niti kako on sam postupa prema njemu. Bio je nadaren, a Underwood samotnjak, čangrizave čudi koji to uopće nije primijetio; Nathaniela je smatrao glupim i zaostalim. Jedina svjetla točka u toj kući u kojoj su živjeli bila je supruga učitelja, gospođa Underwood.

Arthur Underwood je bio čarobnjak srednjeg ranga zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova. Obožavao je činjenicu što nije imao ni jednog učenika. A kada je došao i na njega red, nije bio oduševljen, te je petogodišnjaka često zapostavljao. Čarobnjacima je određeno da s dvanaest godina zaborave svoje pravo ime kako ga nitko ne bi zloupotrijebio, dobivaju novo ime jer tada postaju punoljetni i kao čarobnjaci i kao ljudi.

Nathaniel je čitao napredne knjige iz učiteljeve knjižnice, na različitim jezicima, zapamtio mnoga prizivanja, naredbe vezanja i otpuštanja, te je  prizvao relativno moćnog džina Bartimeja. Zadao mu je vrlo težak zadatak – ukrasti od cijenjenog čarobnjaka Simona Lovelacea amulet iz Samarkanda. Zašto bi to jedan šmrkavi dječak htio ukrasti?  Pokretač svega toga skriva se u samoj knjizi, te ću ostaviti da čitatelji sami saznaju što je natjeralo Nathaniela na taj čin.

Amuleti su zaštitne hamajlije, oni odbijaju zlo. Pasivni su predmeti, a premda mogu upiti ili odbiti svakojake opasne čarolije, vlasnik njima ne može aktivno upravljati. Predstavljaju čistu suprotnost talismanima koji imaju aktivne magijske moći. Potkova je primitivan amulet, dok su “čizme od sedam milja vrsta talismana”.

“Amulet je malen, bez sjaja, izrađen od kovana zlata, dok mu se u sredini nalazio
ovalni komad žada, u zlato su bili utisnuti jednostavni uresi u obliku jahaćih konja
u trku. Narod koji ga je izradio živio je prije 300 godina u središnjoj Aziji, pohranili
su ga u grobnicu jedne njihove kraljevne. Sredinom 20. stoljeća pronašao ga je
arheolog iz Rusije, a onda su ga ukrali čarobnjaci.”

Nathaniel je saznao da je amulet bio u posjedu Države i da ga je čuvao moćni čarobnjak, sve do njegove smrti, kada je amulet ukraden. Bartimejeva zadaća je bila da ga ponovo ukrade i sakrije u radnu sobu njegova učitelja. Nathaniel nije znao da je amulet vrlo važan za jedan skori događaj, te da će osoba koja ga je ukrala napraviti sve da ga vrati. A to uključuje i smaknuće njegovog učitelja, supruge i njega samog…

Ovo je vrlo jednostavna priča, jednostavno je zapisana i brzo se čita. Ponekada nam baš takve knjige odgovaraju, zar ne? Ljubitelji Harry Pottera, da vidimo što bi tu moglo biti baš za vas, a da vas sam zaplet nije zainteresirao. Osim što je vrsta magije potpuno različita, likovi su zabavni i u njihovim dijalozima zbilja uživate. Manji je broj likova, ali je vrlo slično postavljena radnja – u London i okolicu. Većina čitatelja ovu knjigu doživljava kao smiješnu i zabavnu, a opet toliko drugačiju od Harry Pottera, no zbilja vjerujem da će njegovi fanovi također uživati. A ja se bacam na ostatak trilogije, te na “Solomonov prsten”, jedva čekam!!! Svim čitateljima Bibliovce želim sretnu i uspješnu 2016u, da vas ne progone čarobnjaci političari, te demoni s Drugog Mjesta!