Ana Veloso je rođena 1964. godine u Nemačkoj. Novinarka je po profesiji, a bavi se i pisanjem romana prepričavajući doživljaje sa putovanja po svetu. Veliku popularnost je stekla svojim prvim romanom “Miris cveta kafe”, jer su joj inspiracija bili događaji kojima je prisustvovala tokom boravka na plantaži kafe u Brazilu. Roman “Indigoplavi veo” pisan je za sve ljubitelje indijskih saga kako televizijskih, tako i književnih i filmskih.

Mistika koja je specifična za Indiju obavila je i ovaj roman. Divnim opisima Ana nas vodi u zemlju šarenila, opojnih mirisa, specifične kulture i tradicije. Radnja romana smeštena je portugalskoj koloniji Goi, u vreme kada je portugalsko visoko društvo pokušavalo da se obogati nelegalnim radnjama, preprodavanjem vrlo važnih namirnica ali i retkih umetnina. Sa druge strane, postoji stalni sukob dve religije, jak uticaj sveštenstva u Indiji koja je kolevka svih religija. Ana nas u roman upućuje rečenicom: “U zagrljaju egzotičnog sveta, nastala je ljubavna priča…”. To je bar meni dalo dovoljno motivacije za čitanje, jer su mi romani sa snažnim ljubavnim pričama omiljeni.

Koncept romana je odrađen tako što se stalno prepliću prošlost i sadašnjost. U prošlosti se glavna junakinja zove Bavani, ali zbog raznih okolnosti ona je prinuđena da promeni ime, pa se u sadašnjosti zove dona Amba. Težak život male Bavani doveo ju je u razne ružne situacije, bukvalno vam mogu krenuti suze dok čitate neke delove iz njenog detinjstva i mladosti. Nju u stopu prati njena Ajah nana Najana, koja sa njom čini sve kako bi spasile živu glavu i otrgle se iz ruku ljudi koji su bili loši prema njima. Dona Amba uspeva da od nule počne život, uspešna je i ima ogromnu plantažu indiga, kao i puno zaposlenih kojima je mnogo pomogna u životu. Međutim, Amba krije tajnu, skriva se i nosi veo na licu, što izaziva razne priče i polemike među stanovnicima Goe.

“Niko joj još nikada nije video lice. Neki misle da joj je veoma unakaženo i da zbog toga stalno sakriva lice. Drugi opet misle da je toliko lepa, da sam pogled na njeno lice može da ubije muškarca.”

Ambin mir prekida dolazak mladog Migela Robeira Kruza, koji od prvog susreta sa njom ne može da prestane da misli o tajni koju ona skriva. On po svaku cenu želi da joj vidi lice, uporan je i ne odustaje, traži načine da dođe do nje i upozna je. Zanimljivo je da je radnja romana raspoređena tako da jednim delom prikazuje Ambin život, a drugim delom se fokusira na ljubavnu priču između Migela i nje. Roman u nekim delovima stvara zbunjenost kod čitalaca, ne mogu se potpuno razumeti neke stvari, ali to je zbog toga što postoji nastavak ovog romana, pod nazivom „Daleka zvezda“, kojim su popunjene praznine iz prvog dela. Moram reći da sam u toku čitanja osetila isto ono što je glavni junak Migel, tj. želju da saznam da li je Amba lepa ili ružna, koju to tajnu krije i zašto se predstavlja drugačije od onoga što nam je pisano o njenom životu. Izvesno je da je Amba hrabra žena, velikog srca, spremna da pomogne svima koji su u nevolji, neustrašiva, a opet nežna duša koja je željna ljubavi i srećnog života.

Prvi deo ovog putovanja potpuno golica maštu, otkriva mnoge stvari, ali ne i onu najvažniju… Knjiga mi se mnogo dopala, jedva sam čekala da dođem do drugog dela i pročitam. Znam da će vam biti malo konfuzno, znam vam neće biti jasne neke stvari, mislićete da se nije baš lepo završilo, ali potražite i drugi deo, te zaokružite priču. Ljubitelji egzotike i dalekih predela se neće pokajati, a kad na to dodamo i ljubavnu priču, onda to bude pun pogodak.

– Ivana J. Khan