Kad sam uzela knjigu u ruke “Ured života” prvo sam pomislila da ću čitati o nezadovoljnoj ženi na svoj radnom mjestu koja se zaposlila u osamanaestoj godini i želi ići u mirovinu radeći cijeli život jedan te isti posao. No, dobila sam uputu da je knjiga u stilu “Dnevnika Bridget Jones”. Opa. I eto jednog priznanja – ja nisam čitala knjige, niti gledala filmove o Bridget Jones.

Hm, neugodnjak. Jednostavno mi nije bilo u planu ni na listi za čitanje, a mislim da ni neće biti u skorijoj budućnosti (nedostatak vremena, previše novih naslova). Stvarno bih trebala prestati s priznanjima, da se još više ne osramotim, a i uostalom, tko je vidio jednu ženu da sve prizna o svom životu.

Vjerujem da većina čitatelja ne zna ništa o Lidiji, i nije još čula za njezinu knjigu i upoznala njezinu Bridget. Zagrepčanka koja tu još živi i radi, nije (još) pobjegla preko granica u obečavajuće zemlje EU, čita, piše, volontira, putuje. Tvrdi da je rezultat njezinog dara zapažanja i analiziranja ljudskih osobina i situacija uz malo drugačije razmišljanje zapravo njezina prva knjiga (nadam se ne i posljednja).

“Duhovita je to, urbana i čitljiva priča o ženama za žene, a i za muškarce koji ih žele bolje upoznati. Jer one su pomalo luckaste, djetinjaste, snažne, ranjive, osjećajne, ponekad zločeste, željne ljubavi, tužne, depresivne, vesele. One su jednostavno, žene.

Monotonija i rutina svakodnevnog života pretvorene su u zabavno štivo u kojem se gotovo svaki čitatelj može poistovjetiti sa glavnom junakinjom i zaključiti da nije u životu baš sve tako ozbiljno. Iznad svega je humor kojeg izaziva gotovo svaka situacija koja nam se događa svakog dana.”

Bilo da svakodnevno jurimo na posao, radimo po četiri ili petnaest sati na dan, ili smo nezaposleni, domaćice ili studenti, svi mi koji vodimo običan život ili smo slavni i uvijek u centru pažnje. Svatko od nas želi nekoga uz sebe, nekog posebnog, duhovitog, koji će biti naše sunce i naša nada. Naravno da ako smo uz nekog tko nam nije poseban, osjećamo veliku prazninu. Bilo kao supruga, bilo kao ljubavnica, praznina je tu i shvaćamo da je naš život promašen. Kada je dosta, kako reći: “Prekidam!”, kuda otići? Kako da monoton i prazan život postane ispunjen i neočekivan?

Dakle, “Ured života” sam pročitala i je li stvarno u stilu “Dnevnika” ne mogu procijeniti, ali će znati oni čitatelji koji vole Bridget Jones.

—o—

Lidijina je glavna junakinja, Stela, pobjegla iz lošeg braka. Odluka da se uda za prvog muškarca koji joj je poklonio pažnju ipak se pokazala kao loša. Brak je trajao šest godina, a problemi su počeli već na medenom mjesecu u Italiji, jer brak se dogodio vrlo brzo nakon što je upoznala, sad već bivšeg, supruga. Već je četiri godine razvedena, al još nije pronašla nikoga tko bi joj uljepšao svakodnevicu. Nije zadovoljna svojim životom, radnim mjestom, odnosima na poslu. Štoviše, Stela je nezadovoljna sa svime što ju okružuje.

“Nedugo nakon rastave ponovo sam na posao počela dolaziti s osmijehom. Posljednji put je to bilo kad sam se udala. Bila sam mlada, luda i zaljubljena. Ali čim se prvi tamni oblak nadvio nad mojim brakom, neglo je nestalo i sunca u mome životu. Osim s osmijehom, na posao sam počela dolaziti i na vrijeme. Više nije bilo brige, lošeg raspoloženja, depresije, sumnje, straha….bilo je samo više šminke nego prije, više pozornosti pri odabiru odjeće, optimizma, ljubavi prema životu. Svijet je ponovo bio moj! Međutm, ni to stanje nije potrajalo vječno. Shvatila sam da mi je život poput mirisnog borića namijenjenog uljepšavanju i osvježavanju prostorija. Sve je ugodno i lijepo dok ga ne kupiš. Ali jednog dana taj borić ishlapi i nestaje mirisne čarolije. Tako je i u mome životu.”

Želeći izbaciti monotoniju iz svog života, skrenuti s linije kuća-posao-kuća, odlučila je napraviti popis promjena, pronaći muškarca i uživati u životu. Izlasci nisu urodili očekivanim rezultatom (moram priznati da se nije puno ni potrudila oko izlazaka) – ne može privući ono što želi, jer ni ne daje svoj maksimum, ne zrači pozitivnom energijom.

“Ulazak u noćni klub izgledao je kao već bezbroj puta reprizirani film u kojem se već unaprijed zna sadržaj. U istom polumračnom prostoru isti bend svirao je istu muziku istom sastavu gostiju. Ponekad bi se pojavilo neko novo lice koje bi odmah svi uočili jer je prostoru udahnulo prijeko potreban dašak svježine. I to je bila jedina novotarija koju je Fontana nudila. Prije ulaska kroz staklena vrata koja su dijelila dosadnu i monotonu stvarnost od zabave i noćnog provoda, bacila sam pogled na sat. Zanimalo me koliko vremena moram izdržati do povratka kući i stropoštanja u krevet. Jedva čekam.”

Neuspjeli izlasci u stvarnom, skrenuli su je prema izlascima u virtualnom svijetu. Prijavila se na društvene mreže gdje osobe traže partnere na internetu. Poznato? Koliko je vas čitatelja napravilo tako nešto? Dobila bih okladu kada bih rekla – mnogi od vas. Stela je bila obasipana pažnjom, odlazila na spojeve, ali nije pronašla ono što je tražila. Kao da se svemir urotio protiv njenog plana, slao joj je samo suprotnost od onoga što je očekivala, od onog što je tražila. Tko je rekao da će biti lako? Za uspješan pronalazak idealnog partnera potrebno je pristati na kompromise i razmisliti da li bih ja izašla sa osobom koja se često ljuti, kritizira, kojoj ništa nije po volji, s čangrizavom osobom, jer baš takva je tada bila Stela. Njezina kolegica iz ureda joj je često i dobar terapeut, jer u uredu osim što se radi, povremeno se (čitaj – redovito) i komentiraju životne nedaće kolega. Ali dobila je savjet:

“‘Znaš kada ćeš ti stvarno naći nekoga? Kada više ne budeš imala očekivanja od drugih. Od svih drugih očekuješ da te izbave i spase od životne monotonije.’ Od Ane sam saznala da najviše trebam očekivati od sebe i kad počnem voljeti sebe, tek tada će me voljeti i drugi.”

To je priča o jednostavnoj ženi nakon rastave koja želi promjenu u životu, traži srodnu dušu, osobu s istim interesima kako bi ubila samoću. Možda ne ulaže maksimalne napore kako bi to ostvarila, no jednostavno nije svjesna osoba koje se nalaze oko nje zbog predrasuda ili “zamagljenih naočala” koje joj blokiraju vid.

Ono što joj se događa, pa i radi nje same, njezinih odluka, njezine lijenosti, čitateljima je smješno, ali i potpuno poznato. Svatko se našao u takvim situacijama koje su tada sve samo ne smješne.

Nije lako biti sam, bilo da ste razvedeni ili još niste imali prilike stupiti u brak. Svi oko vas imaju životne partnere i djecu, a vi se osjećate izolirano i nesretno. To nije razlog da pristanete na manje od očekivanog ili na vezu u kojoj se osjećate loše.

No, bez obzira na vašu trenutnu situaciju, jednostavno ne možete ostati imuni na Stelu i njezio klupko života u kojem se svatko od nas može prepoznati.