POPIS SVIH RECENZIJA OBJAVLJENIH U 2019. GODINI

January 08, 2020 0 Comment
2019. godina je bila jedna od onih u kojoj sam bila savršeno zadovoljna brojem pročitanih recenzija, ali jako nezadovoljna brojem …
Read More

Popis svih recenzija objavljenih u 2018. godini

January 02, 2019 1 Comment
Što je dijete starije, to je svaki ovakav moj izvještaj gori. No, protiv okolnosti se ne može, a ova godina …
Read More

Popis svih recenzija objavljenih u 2017. godini

December 28, 2017 0 Comment
… hm, pedeset i šest napisanih recenzija u 2017. godini. Premda brojka nije mala, nekako sam mislila da je veća. …
Read More

Popis svih recenzija objavljenih u 2016. godini

December 08, 2016 0 Comment
Nisam ovo radila prethodnih godina i sada mi je malo žao. Možda je zgodno imati sve na jednom mjestu. Meni …
Read More
O MENI
O MENI

Ne želim vam prepričavati knjige; želim vam pričati kako se zbog njih osjećam.

Hvala vam što ste tu. Nadam se da ćete na ovim stranicama, osim pravopisnih pogrešaka, pronaći za sebe nešto lijepo i korisno. :)

Vidimo se na Instagramu!

bibliovca

🙋‍♀️pro-abortion🙋‍♀️
📖 Your excuse for spending too much money on books since 2013. 📖

Bibliovca - Book Review Blog
Kako ono jučer reče @bookishlybewitched12 - vrij Kako ono jučer reče @bookishlybewitched12 - vrijeme za moju/tvoju proljetnu personu... 😁

Pers(eph)onu? 😝

Dobro vam jutro. Ja sam jutros u 6h dušu ostavila na Bundeku, danas dan može biti samo bolji.

Osim što sam dušu ostavila na Bundeku, u kadi sam ostavila i tko zna koliko kože. Naime, suho četkanje... Nemam blage veze ima li to kakve konkretne benefite za samu kožu, kamo li za što drugo, ali kao i sa svim drugim - imala sam osjećaj da mi tijelo traži, pa sam jučer kupila novu četku i, kako sam se jutros iz tko zna kojeg razloga digla u 4:20h i bilo mi je dosadno... 🤷‍♀️

Ukratko, možda je sve u mojoj glavi, ali kad sam vidjela kako sa svakim pokretom leti "prašina" s mene kao da otresam tanki sloj brašna, well... To, pa gorespomenuto ostavljanje duše na Bundeku, pa tuš i voda (u se i na se) i pranje kose - osjećam se preporođeno. 🙌

I da, nije za vraga da mi pada na pamet nešto iz jedne knjige - jungijanska metafora o vulnerabilnosti skidanja sa sebe starih, okoštalih, nekada nužnih i korisnih slojeva kako bi živo tkivo prodisalo u svom najosjetljivijem, najautentičnijem obliku... 

Mit koji kaže da svatko od nas, kad se rodi, rodi se kao blizanac. Jedan dio nas je divlji blizanac ili blizanka i, čim se rodi, nestane iz vida, pobjegne...

I to je dio nas koji zauvijek ostaje neuhvatljiv, neuhvaćen, divlji, nepripitomljen, beskrajno prilagodljiv, izvan kategorija dobrog i lošeg, ispravnog i grešnog - prirodni dio nas na kojem nikada ne izrastu protektivne ljuske zbog kojih nas društvo prihvaća i prepoznaje kao svoje, onaj dio nas koji ne zna za mimikriju...

Taj nas dio nas nikada ne napušta; doziva nas i promatra, daje nam znak da je tu, ali ne interferira s našim "ovozemaljskim" životom. Ali mu nedostajemo... I ponekad, kažu, kad smo najslomljeniji, kad smo najnapušteniji, kad smo u mraku i na koljenima, pritisnuti oklopima i krljuštima od kojih najstvarniji dio nas ne može disati, dolazi nam i gleda nas i pomaže nam u bolnom guljenju iluzija koje nam više ne koriste, koje su nam postale tijesne, škodljive. 

Pomaže nam da se prisjetimo kako izgleda naša najprirodnija, najdivljija forma: iluzija vs. istina...

To je samo priča, ali... :)
"You take delight not in a city's seven or seventy "You take delight not in a city's seven or seventy wonders, but in the answer it gives to a question of yours."

- Italo Calvino, INVISIBLE CITIES
Kunem se da znam što je ostalo u onoj Pandorinoj Kunem se da znam što je ostalo u onoj Pandorinoj kutiji kad ju je u zadnji tren zaklopila...

Najbolje s Pinteresta na jednom mjestu, možda još nekome dobro dođe.

*je, fali mi "e" na 3/10 🤷‍♀️
In anticipation of warmer seasons, when my soul an In anticipation of warmer seasons, when my soul and body would slowly migrate towards sea and sand and old roads, early mornings and magica sunsets, I came to my summer home to check on my happy place, my hearth, my sanctuary, wondering in what state of disarray and unavoisable negled I would find it.

And it seems this lovely demon has, in my absence, adopted this place to be his h(a)unting ground. 😁🖤

"Get hence, you loathsome mystery! Hideous animal, get hence! You wake in me each bestial sense..." - Oscar Wilde

"... a remarkably large and beautiful animal, entirely black, and sagacious to an astonishing degree.” - E. A. Poe, THE BLACK CAT
Ovisno o izvorima, mit o Atalanti varira u nekim d Ovisno o izvorima, mit o Atalanti varira u nekim detaljima, ali ukratko, ide nekako ovako...

Njezin otac je bio toliko razočaran što nije dobio sina, da je naredio da se djetešce ostavi na planini da umre. No, djevojčicu je pronašla vučica (u nekim verzijama medvjedica) čiju su mladunčad ubili lovci i tako je Atalanta preživjela i rasla u divljini, lutajući šumama i planinama, živjeći, po svojoj odluci, poput djevice-lovkinje, boginje Artemide.

Neki mitovi kažu da je lukom i strijelama usmrtila dva kentaura koja su skovala namjeru da je siluju i tako počela stjecati reputaciju kao tako vješta lovkinja (navodno je bila jedna jedina Argonautica), da ju je Meleagar pozvao da bude dio grupe koja je po nalogu kralja Eneje krenula u lov na kaledonskog vepra. Meleagar ga je uspio sustići i savladati tek nakon što ga je Atalanta pronašla i ranila strijelama. Trofej tog lova, veprovo krzno, Meleagar je odlučio predati Atalanti. Tim potezom se uvalio u probleme, ali to je neki drugi mit...

Kad je saznao za Atalantine uspjehe, njezin otac odlučio je da je ipak želi za kćer, ali je uskoro počeo inzistirati na njezinoj udaji. Artemida je davno prorekla da će brak biti jedina stvar koja će donijeti nesreću u Atalantin život, ali Atalanta nije imala ništa protiv braka. Uvjet je bio, međutim, da je njezin budući suprug pobijedi u trčanju... 😁 Prva trail-runnerica, jel'...

Više od toga vam neću pričati. Neki će izguglati sami, a ja ću čekati još par tjedana da pročitam kako je ovaj mit prepričala Jennifer Saint (autorica "Arijadne", koja je prevedena i "Elektre", koja još nije) i koji i kakav mu je završetak dala.

Ukratko, jedva čekam.

Jedva čekam Milleričinu Perzefonu, ali postoji niz naslova koji stižu, kojima ću hraniti svoju glad za ovakvim romanima.

Voljela bih da netko napiše Meduzu kako treba; sve verzije dosad su mi mlake i bezvezne. 🙈 Nema do Millerice i Kirke, nema...
Mislim da ću ga zadržati; čini da mi lice izgle Mislim da ću ga zadržati; čini da mi lice izgleda nekako "kobrasto". And I like it. 😁

Prve sijede sam s 23 godine uočila upravo tu. Jutros su se tako lijepo presijavale na svjetlu u kupaonici da mi je nešto u vezi jedne knjige palo na pamet - a kako ćemo dobiti i "našu" verziju iz @vortopalabra (možda čak i sa mojim znakićem 😜), nisam htjela propustiti priliku da vas upoznam s nekim od tema o kojima se u knjizi raspravlja.

Čudovište je biće koje ima, pojedinačno gledano, prepoznatljive osobine, ali su kod nje (NJE) kombinirane na način koji "ne postoji u prirodi", "ne bi trebao postojati u prirodi", na način koji zastrašuje, na način koji tjera pogled da se brzo usmjeri u drugom pravcu: nekad u potrazi za bijegom i skloništem, nekad u potrazi za oružjem.

Čudovišta su, ipak, fascinantna... Teško je prema njima ostati indiferentan.

Tako je lako, kao žena, postati čudovište.

Kombinacija "žena" + neke osobine daju čudovište: žena + želja za potpunom slobodom i neovisnošću; žena + želja da posjeduje; žena + želja da vrati ono što joj je oteto; žena + glad i ambicija; žena + želja da zauzima prostor, da ne bude mala, sitna, krhka, tiha; žena + odbijanje da ugodi i da se pokori. The list goes on...

U jednom od poglavlja opisuje se posebna žena-čudovište: ona koja izdaje "obavezu" koju kao objekt ima prema Muškom Pogledu - žena koja odbija pod svaku cijenu održavati, dokle god može, atribute koji udovoljavaju potrebama Muškog Pogleda.

Ljepota i mladost imaju svoje signale. Njihova prolaznost isto... I ženin je zadatak ove druge skrivati što dulje, što bolje. Pod. Svaku. Cijenu.

Ona koja odbija - izdaje, nervira, krši "dogovor" i "obavezu". 

Ona koja još uživa u tome? Čudovište.

Oružja? Marginaliziranje, obezvrjeđivanje, omalovažavanje, protjerivanje sa svjetla, iz javnih prostora, iz vidokruga.

Žena koja nas sve podsjeća da postoji život, vrijednost i pravo na postojanje i nakon i mimo NJEMUugađajuće karnalnosti - svaka od nas je, prije ili kasnije, takvo čudovište.

Baš me zanima u kojim poglavljima ćete se vi pronaći... 🫂
Mislim da sam se poremetila. Da sam sama sebi neš Mislim da sam se poremetila. Da sam sama sebi nešto napravila. Postoji očito točno određena količina kretanja u tjednu koje moje tijelo traži i ako to ne dobije, boli. Bole me mišići, kosti, zglobovi, korijeni dlake, koža, sve. 😁

Osim toga postanem zajedljiva, nervozna, letargična, svadljiva, troma i nepodnošljiva. Barem sam svjesna toga, pa sve oko sebe obavijestim da nisu ONI krivi, da naprosto trebam...

"Istrčavanje" dovrši ovaj moj.

"Da. Moram van, u prirodu, a vi kako hoćete." Di ćemo? Ajmo konačno na taj Japetić. Mali više nije premali i ne moram mu nositi pelene i adaptirano mlijeko i pola kubika igračaka. 

Trebalo bi biti jednostavno: toplo ga i slojevito obučem, uberem mu neko drvo da njime mlati okolo, lažem mu koliko još ima do vrha, kad mi ne vjeruje - ucjenjujem ga i potkupljujem obećanjima screen-timea, tu i tamo u njega ubacim nešto hrane i vode.

Uz tri najstrmija uspona sam ga nosila na leđima (26kg) i speed-hikeala i računala si to kao neki VO2max trening.

Ostatak puta sam se zabavljala (a njih tjerala da zavijaju od očaja) glumeći naratora dokumentarca i opisujući ih dok se penjemo. U maniri D. Attenborougha (što je Grga nazvao "You sound like a British weather forecaster who's had too much tea") laprdala sam: 

"The spring is almost upon us. Little human cub can already feel the gentle warmth of late winter sun on his baby fur. But he needs to keep moving."

"The little cub is anxious. They've been hiking for quite some time now, and there is still no trace of anything edible in sight. Could his mother be mistaken? Could they be climbing in vain? He certainly voices his displeasure to his mother, but she just smiles and nudges his little butt uphill with soft words of enouragement: 'Ajde, teraj!"

"Father of this little family vanished out of sight. He is hungry and impatient with the rest of the family. The little cub is playful and keeps jumping into melting snow patches, and cub's mother seems unbothered by this behaviour. The little cub limps towards his mother. What is it? Is this little paw scratched from the fall or just frozen from scrambling in the snow? Mother plants a couple of kisses and off they go."

Izludila sam ih. 🤣❤️
Her Majesty is awake... 🥰 Her Majesty is awake... 🥰
... kako sam ja vama danas u storyju napisala - Gr ... kako sam ja vama danas u storyju napisala - Grego me podsjetio na objavu o Peggy Guggenheim, bogatoj Amerikanki čiji je šaroliki (da ne kažemo skandalozni) privatni život interesantniji široj javnosti nego njezina reputacija ozbiljne kolekcionarke slikarskih i kiparskih umjetničkih djela dadaizma, nadrealizma i ekapresionizma.

Odlučila sam preletjeti paragrafe njezine biografije koju čitam od povratka iz Venecije, kako bih počela slagati najzanimljivije dijelove kojima bih vas možda nagovorila da posjetite njezin dom (pretvoren u muzej/galeriju) i saznate više o njoj.

Ostalo mi je bilo još nekoliko zadnjih poglavlja knjige, koja je baš opisivala njezin život nakon što je doselila u Veneciju, pa sam ih sjela preletjeti brzo, da steknem dojam kako zaokružuju njenu priču.

Već u prvom paragrafu 21. poglavlja saznala sam da je u umjetnički milje ovog grada ušla provodeći vrijeme u "restoranu i cafeu All'Angelo, u Calle Larga na samom sjevernom rubu Trga sv. Marka, koji postoje još i danas..."

Zinula sam. Protrnula. Pa zavrtila glavom u nevjerici...

Pogodite gdje je odsjela Yours Truly...

Još uvijek ne vjerujem, evo... 

Ove fotke snimljene su u tom hotelu, na toj adresi. Na reelu s trčanja može se vidjeti ime hotela iz kojeg izlazim... A imam i račun, za najskeptičnije...

I da, cafe je tamo. Restoran je tamo...

Nisam imala pojma... ❤️
Load More... Follow on Instagram
KNJIGA TJEDNA
KNJIGA TJEDNA
OVIH DANA ČITAM
OVIH DANA ČITAM
VESELIM SE OVOJ KNJIZI
VESELIM SE OVOJ KNJIZI
RECENZIJE PO NAKLADNIKU
ARHIVA
In Case You Missed It

LITERARNA ZIMNICA – novi jesenski naslovi

Najbolje knjige pročitane u drugoj trećini 2017. godine

Najbolje knjige pročitane u prvoj trećini 2017. godine

8 najboljih knjiga pročitanih u 2016. godini

VIDIMO SE INSTAGRAMU

Unable to communicate with Instagram.

Pratite me na Instagramu!

Copyright @Bibliovca 2017