NOVE KNJIGE OMILJENIH AUTORICA I AUTORA – 2019. GODINA – 4. dio

May 06, 2019 0 Comment
Nadam se da ste uživali u prvom, drugom i trećem dijelu ovoga popisa i da ste pribilježili neke naslove kojima …
Read More

NOVE KNJIGE OMILJENIH AUTORICA I AUTORA – 2019. GODINA – 3. dio

April 27, 2019 0 Comment
Mah-mah! Dobro mi došli! Nastavljamo skupa? Krasno. 🙂Ako ste tek preko ove objave došli na blog – postoje i prvi …
Read More

NOVE KNJIGE OMILJENIH AUTORICA I AUTORA – 2019. GODINA – 2. dio

April 22, 2019 0 Comment
S obzirom na sve one lijepe pozitivne reakcije na prvi dio (mislim da će ih biti sve skupa četiri) ovog …
Read More

NOVE KNJIGE OMILJENIH AUTORICA I AUTORA – 2019. GODINA – 1. dio

April 22, 2019 0 Comment
Već mjesecima se, gledajući najave stranih noviteta za 2019. godinu, naizmjenice tresem od sreće i od straha; od sreće jer …
Read More

USKORO od nakladničke kuće HENA COM

August 21, 2018 0 Comment
Nakladnička kuća HENA COM novim naslovima najavljuje sjajnu čitalačku jesen. Pogledajmo prvu zbirku knjiga koje su nam vrijedne djevojke pripremile …
Read More

LITERARNA ZIMNICA – novi jesenski naslovi

September 28, 2017 2 Comments
I mi ljudi se na različite načine pripremamo za nadolazeće hladnije mjesece. Neki od nas sanjaju o migraciji u toplije krajeve, …
Read More

Napravite mjesta na policama – proljeće donosi fenomenalne nove naslove!

April 02, 2017 3 Comments
Proljeće nam je lijepo, sunčano i optimistično krenulo već prije nekih desetak dana, a promjena godišnjeg doba već se osjetila …
Read More
O MENI
O MENI

Ne želim vam prepričavati knjige; želim vam pričati kako se zbog njih osjećam.

Hvala vam što ste tu. Nadam se da ćete na ovim stranicama, osim pravopisnih pogrešaka, pronaći za sebe nešto lijepo i korisno. :)

Vidimo se na Instagramu!

bibliovca

🙋‍♀️pro-abortion🙋‍♀️
📖 Your excuse for spending too much money on books since 2013. 📖

Bibliovca - Book Review Blog
"May she wander but always return home, may all he "May she wander but always return home, may all her words be written true, may every door lie open before her." 

- Alix E. Harrow, THE TEN THOUSAND DOORS OF JANUARY
Nemam neke pametne riječi. Nemam nikakvu napuhanu Nemam neke pametne riječi. Nemam nikakvu napuhanu poruku. Ne zovem ovo "trčanje" već odavno. Pogotovo ne danas, kada su neki dijelovi tražili hodanje gotovo na sve 4 🤣 Zovem to istraživanje i igranje i učenje. 

Nemoguće je istraživati ovu ljubav i osjećati se arogantno jer svaki koračić u nepoznato te podsjeti koliko si mali, koliko si slab, koliko još moraš rasti i jačati i - koliko je to OK. 

Jedino ljudi nemaju strpljenja za ljudske procese i učenje, čini mi se. Priroda ima...

Kao što sam jednom davno rekla - nemam cilj i nemam plan, ali imam smjer. 

I meni je to više nego dovoljno. 🖤

Hvala ti @adrianafriganovic
na svim odgovorima i svakoj pomoći. Kad narastem, želim biti ti. 💋🫂

Zapravo išla isprobati GoPro Hero 11 Black i ovaj Chesty pojas na koji se prikači. Drugi put podesiti nagib kamerice da se vidi i nešto staze. 😁❤️

#trailrun #trailrunning #runninggirl #girlsontherun #runtheworld #runnergirl #zagreb #sljeme #gopro #goprohero #goprohero11 #goprohero11black #morningrun #morningslikethis #morningrunner #
Jutros mi negdje izleti kvadratić s Tweetom, para Jutros mi negdje izleti kvadratić s Tweetom, parafraziram, "Jel' se možemo svi složiti da godina počinje 1. veljače i da siječanj bude samo trial/warm-up month?" Tako nešto... Nasmijala sam se. Neveselo.

Probudila sam se smlavljena. Od misli. Znam da tamo negdje postoji lavina pretpostavki i percepcija koje različiti ljudi (poznanici, ali i potpuni stranci) imaju o nama, i znam da te lavine imaju više veze s njima nego s nama. Ali nekad, igrom slučaja, protrčiš ispod tog slapa i hladnoća i oštrina mlazova te raspore i ošamute na tren.

Šok pred razlikom u tome kako si viđen i koje misli i razgovore si zavrtio i kako stvari iznutra zaista izgledaju te natjera da se dodatno zagledaš u svoj život i zapitaš se: "Kako je moguće da se ništa od rada i truda ne vidi, samo stvari koje, po drugima, ne zaslužuješ?"

Jutros me smlavila svjesnost vlastitog umora. Mentalnog. Razmišljam o svim vrstama umora koje sam upoznala, i kako su mnoge od njih neopisive onima koji ih nisu doživjeli.

Poznajem umor koji fizički boli i znaš da će boljeti još satima, i da ćeš morati proplakati kroz njega. Poznajem umor od kojeg ti se ne živi, a moraš. I to funkcionirati na zavidnoj fizičkoj i mentalnoj razini. Poznajem umor od kojeg se tijelo u jednom trenutku naprosto ugasi. Da te spasi.

Ali snagu i razornost jednog umora sam podcijenila - umor od bespomoćnosti, od konstantnog pronalaženja načina i vremena da izboriš mikropomake u nekom željenom smjeru, kada su pomaci u jebenom nesrazmjeru s uloženim trudom, ali su ti važni. 

Umor od biranja koje loptice ćeš danas ispustiti da bi nahranio dušu.

Swimming upstream je divna osobina koja uglavnom izaziva divljenje i dovodi te na prekrasna mjesta i u prekrasna iskustva. Ali je - upstream. Konstantno. Pa još umor od objašnjavanja što ti to ne ide brže ili bolje...

I umorna sam k'o životinja. Baš jesam.

I ta životinja u meni točno traži da je sakrijem, da se odmori. 

Šaljem zagrljaj svima vama koji znate ovu vrstu umora. Znam da se ne vidi. 💋
Nemoguće je golim prstima i noktima zaranjati u b Nemoguće je golim prstima i noktima zaranjati u bogato, sočno tkivo nečega što je tko zna koliko vremena dozrijevalo u potpunom mraku i još očekivati da NEĆEŠ napraviti kaos...

O tome sam razmišljala prvi put kada sam najesen jela nar i o tome razmišljam svaki put kad ga jedem, a ove zime ga jedem često. Dugo mi se nije dogodilo da neku hranu moj um treba više nego moje tijelo, a jedenje nara zadnjih mjeseci mi čini nešto što ne znam objasniti još uvijek, ali mi treba. Svaki put je meditacija. I svaki put je lekcija.

Lekcija o tome da ne znaš što je unutra dok ga ne otvoriš; oni izvana već šuškavo suhi, koje sam, prije nego ih bacim, ipak otvorila iz neke morbidne znatiželje (baš me zanima kako to trune iznutra), dali su najsočnije, najslađe jestive rubine. Oni jarko crveni, teški, glatki, savršeni znali su biti puni bljedunjavog kiselog sjemenja.

Lekcija iz strpljenja.
Lekcija iz prisutnosti.

Toliko toga naučim o sebi promatrajući kako jedem taj nar. Kojom tehnikom otvaram nar? Očistim li sve sjemenke prije nego pojedem prvu ili se ne mogu oduprijeti da čistim i jedem? Osjećam li da se trebam oduprijeti i smatram li to nekom vrlinom? Vadim li SVE sjemenke ili mi se ne da nježno čeprkati one neke sakrivene, pa ih bacim skupa s korom? Očistim li samo onoliko koliko je MENI dosta ili očistim sve i podijelim sa svima kojima se jede? Zašto baš nar, baš taj tren, od barem 10 vrsta voća koje je uvijek dostupno doma? Gdje mi misli bježe dok ga čistim i dok ga jedem? Na koje mitove, priče, vjerovanja? Na koje slike? Na koja pitanja?

Žene i plodnost kao najpoznatiji simbol nara. Žene i vrijeme. Žene i sve ono skriveno u njima. Žene i sve ono što dozrijeva u njihovim tamama. Žene i vađenje sjemenki iz tog ploda... Ne mogu se sjetiti da sam ikada povezivala muškarce s ovim plodom. Ne sjećam se da sam ikada vidjela muškarca (ne kažem da ih nema, ali...) koji gaji poseban entuzijazam prema nečemu što zahtijeva toliko strpljenja, pažnje, vremena da se otvori, rasklopi, pažljivo istraži, nježno izdvoji ono sitno, sočno, zasićeno aromom i bojom ispod blistave tanke opne.

Istini za volju, ne znam ni puno žena koje iskazuju ovakav interes za nar. ⬇️⬇️⬇️
"... nadam se da ćete ovu knjigu zaklopiti uz osm "... nadam se da ćete ovu knjigu zaklopiti uz osmijeh. Na njezinim je stranicama skrivena malena zraka sunca."
- Iulia Bochis

(Za @stilus_knjiga prevela Lada Furlan Zaborac)

@iuliastration #thesuntheseaandthestars
Emi... ovaj, Ernest in Paris... 😁 Zezam se. Po Emi... ovaj, Ernest in Paris... 😁

Zezam se. Počet ću s Emily in Paris, pa doći do Ernesta, a možda i do sebe u Parizu, jednom.

Gledam ja tu Emily. Gledam, ako "gledanje" znači da upalim seriju dok slažem odjeću, radim vježbe mobilnosti i snage, radim nešto deseto, pa mi treba nešto što ću ignorirati dok se gubim u vlastitim mislima, i nešto što će me povremeno dozvati iz istih. Skužila sam da su scene na koje dignem glavu prizoru Pariza iz ptičje perspektive ili kad Sylvie ili Madeline imaju svoje sassy trenutke. 😁

Jesam li ikad stisnula pauzu na panoramskim prikazima pariških ulica i ocrtavala putanje očima i veselo zaključivala koliko se Pariz čini oh so runnable? Neću vam reći, sram me je. 🤣

A šta s Ernestom? Mislim da će mi se s piscima iz Pariza i onima koji su pisali o Parizu dogoditi išto što mi se dogodilo s Lisabonom nedavno... Moj stari primjerak knjige "A Book of Disquet" Fernanda Pessoe se raspada i smatram je jednom od "svojih" knjiga - duboko melankolična, introspektivna, drska i bogohulna često, teških raspoloženja, puna sjena i mraka, puna misaonih meandriranja. Ali dok nisam neposredno doživjela Lisabon, dok nisam vidjela koliko je walkable, nisam shvaćala koliko je ta knjiga, baš tako pisana, esencija tog grada, kako nije mogla nastati niti u jednom drugom gradu, kako se ne bi mogla nikad odnositi niti na jedan drugi grad.

Nije ispravnije čitati je prije nego poslije, poslije nego prije posjeta Lisabonu. Ispravno je čitati je opet i opet i opet. Ali je, evo, živi primjer kako je ISKUSTVO bitno za RAZUMIJEVANJE. Ne pamet, ne akumulacija činjenica o nečemu. Iskustvo, što izravniji kontakt s nečim. Imam jedan posjet Lisabonu i potpuno dva različita doživljaja knjige za koju sam mislila da je poznajem u slovo.

I želim tako s Parizom isto... Zbog toga Ernest, opet. A za njim i neki drugi. Da se pripremim na prekrasan zagrljaj između onoga što sam čitala, izravnog iskustva i onoga što ću opet čitati. 🖤
G: "E, mama, jesi ti više cat person ili dog pers G: "E, mama, jesi ti više cat person ili dog person?"

Ja: "... mace su mi super, a psi... samo neke mean-looking pasmine bi mi bile zanimljive. Doberman."

G: "... znači..."

Ja: "Bilo bi fora imati TRI dobermana! Da, tri ili ništa..."

G: "Mama..."

Ja: "Znaš kako bi ih nazvali? Cer, Ber i Us. Kužiš?"

G: "..." (zbunjen)

Ja: "..." (znakovito uzdižem obrve)

G: (mrmlja imena sebi u bradu) "Aaaaaaaaaaa..."

Ja: "Eeeeee! Fora, jel' da?"

G: "How about Messi, Neymar i Mbappe?"

Ja: "... gdje da nađem albino dobermana..."

G: "... albi... ha?"

Ja: "Ma ništa, zaboravi. Ne, zvali bi se GODs... kužiš, 'god' je 'dog' kad čitaš obrnuto..."

G: "Mama, ne... joj..."

Ja: "... pa bi bio First God, Second God..."

G: "Mama..."

Ja: "... a ja bih onda bila DOGerMom..."

G: "Mamaaa..."

Ja: "Ili DOGess..."

G: (facepalm)

Slaven: "A zamisli da ih je četiri? Kad sjedneš da čitaš i piješ kavu, a oni se poredaju oko tebe i svaki pazi na svoju stranu svijeta..."

G: "Daaaa, onda bi četvrti mogao biti Modrić!"

Ja: "Pf, gdje da nađem DVA albino dobermana..."

G: "?"

Ja: "Ali ne brini, imam ja imena i za taj scenarij: Pestilence, Death..."

G: (facepalm) "Mamaaaa, hoćemo onda radije macu?"

Ja: "Nice try. No."

Život sa mnom... 😁
U sjećanje na večer kad sam krenula u šetnju, p U sjećanje na večer kad sam krenula u šetnju, potražiti najstariju knjižaru na svijetu - knjige prodaju od 1732. godine... ❤️

@livrariabertrandchiado 🖤
Instagram post 17965513109174864 Instagram post 17965513109174864
Load More... Follow on Instagram
KNJIGA TJEDNA
KNJIGA TJEDNA
OVIH DANA ČITAM
OVIH DANA ČITAM
VESELIM SE OVOJ KNJIZI
VESELIM SE OVOJ KNJIZI
RECENZIJE PO NAKLADNIKU
ARHIVA
In Case You Missed It

LITERARNA ZIMNICA – novi jesenski naslovi

Najbolje knjige pročitane u drugoj trećini 2017. godine

Najbolje knjige pročitane u prvoj trećini 2017. godine

8 najboljih knjiga pročitanih u 2016. godini

VIDIMO SE INSTAGRAMU

Instagram did not return a 200.

Pratite me na Instagramu!

Copyright @Bibliovca 2017