LANAC – Adrian McKinty

August 22, 2019 2 Comments
Svatko od nas živi u baršunastom, toplom uvjerenju da nas naša sposobnost da nekoga duboko, požrtvovno i više od sebe …
Read More

CARI MORA – Thomas Harris

August 19, 2019 0 Comment
Pablo Escobar jednom davno posjedovao je kuću u Miamiju, oronulo zdanje koje danas služi ponajviše kao skladište za filmske rekvizite …
Read More
O MENI
O MENI

Ne želim vam prepričavati knjige; želim vam pričati kako se zbog njih osjećam.

Hvala vam što ste tu. Nadam se da ćete na ovim stranicama, osim pravopisnih pogrešaka, pronaći za sebe nešto lijepo i korisno. :)

Vidimo se na Instagramu!

bibliovca

📖 Your excuse for spending too much money on books since 2013. 📖

Bibliovca - Book Review Blog
Ovo bi mi mogla (p)ostati i najdraža fotka mene o Ovo bi mi mogla (p)ostati i najdraža fotka mene ovog ljeta. 🤣💙

Please, copy this photo in your style, baš bih voljela vidjeti i vaše, ako budete imali priliku. 😁 Gledam sad u neke Luce, Maje, Martine...

“Water does not resist. Water flows. When you plunge your hand into it, all you feel is a caress. Water is not a solid wall, it will not stop you. But water always goes where it wants to go, and nothing in the end can stand against it. Water is patient. Dripping water wears away a stone. Remember that, my child. Remember you are half water. If you can't go through an obstacle, go around it. Water does.” - Margaret Atwood, THE PENELOPIAD
Kad se Vratiš i već prvih dana susretneš Nekoga Kad se Vratiš i već prvih dana susretneš Nekoga koga si upoznao prošlog ljeta, ugodnu osobu čiji su izraz lica, boja očiju i glasa, i ona jednostavna ljudska ljudska toplina postali sastavni dio Ljeta za tebe, pitanje: "Koliko ostaješ?" (pogotovo kad su to prve u godinu dana razmijenjene riječi) postaje jedno od najljepših Ljetnih Pitanja. 💙

Pogotovo ako uz smješak i slijeganje ramenima prešutiš najljepši odgovor: "Cijelo ljeto..."
"Man reading should be man intensely alive. The "Man reading 
should be man intensely alive. 
The book should be 
a ball of light 
in one's hand." 

- Ezra Pound
👋💙👋💙👋 👋💙👋💙👋
Gledam jutros u šetnji barke koje se ljuljuškaju Gledam jutros u šetnji barke koje se ljuljuškaju. Neke su malene, neke velike. Povezane su i usidrene na razne načine - da ne mrdaju puno dok netko drugi ne odluči što će s njima - čime ih natovariti, kamo ih odvesti, za što te koristiti, koliko se njima baviti, koliko o njima skrbiti...

I razmišljam tako kako je svaka točka vezivanja promišljen i namjeran point of control. 

Razmišljala sam i zašto se ovog ljeta osjećam opuštenije, sama sa sobom i pred svijetom (premda je tempo borderline hektičan), i pomislim - fewer points of control. Fewer points of shame.

Points of shame - sva ona mjesta na nama i u nama za koja nas netko konopom posramljivanja može vezati i držati kao barku - zauzdanu, na čekanju, dok netko drugi ne odluči što će s tobom; čime će te natovariti, za što te koristiti... Kužite. And they call it "keeping you safe".

Points of shame... Što je više toga čega se sramimo, to je više mjesta za koja nas mogu sapeti. Žensko tijelo, ženski osjećaj autonomije, ženska sloboda, ženska seksualnost pogotovo, je oduvijek bila savršeno mjesto za uzgoj bezbrojnih mjesta za vezivanje - naučili su nas kako da ih same stvaramo i održavamo, naučili su nas kako da se međusobno sprječavamo da ih se riješimo, da jedne druge odgajamo tako da što više tih točaka srama imamo, to smo "bolje". Porobljujemo jedna drugu u zamjenu za odobravanje nekog nikad propitanog autoriteta. Good girls do that - we keep each other safe, jel' da? Ali - safe ZA koga? Od koga? 

Od nevremena?

Pitajte bilo kojeg moreplovca gdje je barka najsigurnija za vrijeme bilo kakvog stvarnog nevremena? Čvrsto vezana uz obalu, među drugim barkama i brodovima?

Naprotiv - daleko, daleko od obale... 

Points of shame. Points of control.
Koliko ih samo imamo... Ne mogu prestati razmišljati o tome danas.

Ostavit ću vam u storyju link na sjajan tekst Elizabeth Gilbert o nečemu što je naučila od dr. M. Martineza, kliničkog neuropsihologa, o tome koliko je sram moćno sredstvo kontrole - i razoran za tijelo. 

"SHAME is the most powerful and degrading tool that a tribe has at its disposal. Shame is the nuclear option. Shame is how they keep you in line." - E. Gilbert
Ona sramoti knjigu, književnost i nakladnike jer Ona sramoti knjigu, književnost i nakladnike jer posta GOLIŠAVE SLIKE! I PUTOVANJA! I TO DOSADNO DIJETE! I TRČANJE! I MRŠAVLJENJE! OMG, diže si engagement i hvata followere na te jeftine fore!

U isto vrijeme, sve moje objave koje nemaju veze s knjigama imaju najviše likeova - ako ne vjerujete - proskrolajte malo. Najmanje lajkova imaju objave o knjigama, u prosjeku. I tako je bilo ODUVIJEK.

U isto vrijeme, broj followera mi pada - odlaze ljudi sami zbog mene, zbog priča o meni, zbog toga što ja već neko vrijeme čistim te followere. Štoviše, moje nepovjerenje prema bookstagramerima je naraslo toliko da automatski blokiram bilo koga novog tko me zaprati, a ima nešto vezano uz knjige u imenu ili na profilu. Nemam više snage, volje ni vremena razgovarati, nuditi savjete i smjernice, pomagati na 1000 načina samo da bih opet vadila nož iz leđa. Ne trebaju meni zuritelji. Treba mi community. Da ostanem na ovih 1000 ljudi koje znam imenom, prezimenom, kojima znam imena djece, rodbine, ljubimaca - ja bih bila sretna.

Ja opet, na još fokusiraniji način, ovdje radim što ja hoću, kako ja hoću. Nikada nisam radila ono što si vi međusobno radite za kg papira, niti ću. Nikada, još otkad sam postojala samo na FBu, nisam napisala slova koje ne mislim o nekoj knjizi. I dan danas, kao i onda, bih žrtvovala sve osim svoje otvorenosti i iskrenosti prema knjizi i prema ljudima tu. Ljubav prema knjigama, u onom obliku, sam žrtvovala. Zamalo si me, draga bookstagramerska zajednice, koštala ljubavi prema knjigama - jedinom slamkom spasa u nekim životnim razdobljima. Srećom, na vrijeme sam se izmakla i sve prerasporedila onako kako meni paše. Ako je cijena toga da ne postojim na IGu, da ljudima i nakladnicima nisam Važno Ime - I am sooo fine with that. More than fine.

Nadam se da mlađi kolege neće morati platiti istu cijenu jer su okruženi pohlepnom, malicioznom stokom. Evo, ja drugačije to ne znam reći.

Nadam se da će neki novi mladi ljudi, možda na TikToku, zabavom i iskrenim entuzijazmom, bez međusobnih pljuvanja i ogovaranja, neutralizirati otrov kojim smo mi na IGu ubili toliko toga lijepog o knjigama. 

Ja ću i dalje raditi ono što sam radila od prvog dana - pokušati... ⬇️
Ignorirajte i ovo, ne tiče se svih vas. Htjela b Ignorirajte i ovo, ne tiče se svih vas.

Htjela bih nabrojati neke od stvari za koje ove nove generacije bookstagramera misle da su nastale s njima.

Ona Iva je nepismena i koristi proste riječi u tekstovima.
Da. Ako "pička" stoji u Anićevom rječniku, it's up for grabs. Not the Donald Trump style.

Ona ne zna napisati recenziju.
Znam. Ali od prvog dana postojanja na društvenim mrežama sam naglašavala što sam ja i tko sam ja - nisam književni kritičar. Nisam obrazovana za to. Mogu napisati savršene recenzije bez ikakvog unošenja sebe, svojih iskustava i promišljanja u sve to. Meni se takvi tekstovi nisu pisali. Pisali su mi se osvrti koji su govorili o realnom suživotu s nekom knjigom i nekom pričom - sa svim životnim situacijama i anegdotama na koje me je podsjetila. Ponavljam - ljude boli kurac za recenzije.

Lako njoj, kad joj nakladnici SVE šalju.
Polako sam raskrstila s nakladnicima, na ovaj ili onaj način. Imam i e-mailove u kojima sam otvoreno, unatrag par godina, odbijala "suradnje", i upućivala ih na kolege i kolegice koji rade profesionalniji, "čišći" posao. Ja sam htjela zadržati svoje pravo da čitam što me zanima, pišem što zaista mislim i koristim riječ "pička" ako mi se koristi. Ukratko, my money - my books - my rules. Evo, ne uzimam nikome, ni nakladnicima ni "onima koji više zaslužuju", recenzentske primjerke već skoro 2 godine. Je li to bilo dovoljno da me se prestane razvlačiti po privatnim grupama? Naravno da nije.

Lako njoj kad ona ima love da si sve kupi. Well, jebi ga. Da. Imam. I umjesto da si kupujem udjele u firmama, ja se godinama jebem s knjigama. Glupača.

Lako njoj, ima slatko dijete, pa ga masovno koristi. Well, jebi ga. Rodi. Pa mi javi koliko vremena imaš za sve ovo i sjeti se da sam SVE ovo što radiš, još i više, radila s tim djetetom kojemu ništa nije falilo i koje ni za što nije bilo zakinuto. Osim za vaše zlobne komentare. Again, screenshots.

Ona je glupa k'o kurac i ne zna napisati razumljivu recenziju, nakladnici su još gluplji jer joj šalju knjige samo zbog lijepih slika - da MENI šalju, koja/koji ovo stvarno radim IZ LJUBAVI i JAKO se trudim, meni koja/koji bi uložio više truda i vremena (yeah, sure)... ⬇️
Čitam danas objave kod moje drage @pagesoflucy i Čitam danas objave kod moje drage @pagesoflucy i premda bi mi najpametnije držati se onog "not my circus, not my monkeys", vidim koliko se trudi i prepoznajem NEKOGA od prije par godina, i vidim da joj se događaju redom iste stvari koje su se događale NEKOME prije par godina i vidim da sve ide ka tome da joj se zgadi jedan lijep hobi.

I imam potrebu napisati puno toga. Dakle, slijedi tirada. Nemojte čitati. U kontekstu važnijih svjetskih zbivanja i svačijih osobnih problema, zaista je nebitno. Ali ja imam potrebu, za sve one koji nadolaze i misle da su na IGu otkrili toplu vodu, obavijestiti da su samo - dio ciklusa. I da su dio jedne od najodvratnijih društveno-mrežnih zajednica kojoj sam imala priliku pripadati i na čijim marginama, evo, i dalje u nekom virtualnom obliku postojim.

Mnogi nisu primijetili - nisu ni trebali - ali kada je počela pandemija prije dvije godine, kada je počela ona kolektivna preplavljenost strahom i neizvjesnošću - nisam se više mogla natjerati da palamudim o knjigama. Spontano sam i svjesno pretvorila svoj IG u kanal za širenje bitnih vijesti i generalnu zajebanciju, u nadi da će nam svima biti lakše preživjeti od dana do dana uz (koliko su okolnosti dozvolile) pouzdane informacije i smijeh. Knjige? Noviteti? Recenzije? Koga je u tom trenu bolio kurac za to. Btw. ekipa, pro tip - ljude na IG-u generalno jako boli kurac za vaše/naše recenzije. Jedva da itko ima vremena za čitanje knjiga, kamoli za čitanje naših 30-paragrafskih kićenih preseravanja o izmišljenim ljudima s izmišljenim problemima. Ljudi traže nešto drugo. Što? Ne dam tu info for free. Shoo.

I taj odmak je meni došao kao dodatni push na moje već godinu dana ranije započeto odmicanje od uobičajenog načina postojanja kao nekog tu book-piskarala. Zgadilo mi se sve. Sve ovo što neke kolegice i kolege sada prolaze, and then some.

Prisjeli su mi dvostruki standardi i neotesana ponašanja nekih nakladnika. Prisjele su mi dvoličnosti tadašnje generacije kolega, bookstagramera. Prisjela su mi organizirane orgije izrugivanja svemu u vezi mene - od riječi koje koristim, knjiga koje volim, fotografija koje objavljujem, sve do laka za nokte koji koristim. Da ne ispadne da sam... ⬇️
"Time to get rid of the filters. Make my life my "Time to get rid of the filters.

Make my life my favorite movie. Live my favorite character. Write my own script. Direct my own story. Be my biography. Make my own documentary, on me.

Nonfiction.

Live, not recorded.

Time to catch that hero I've been chasing, see if the sun will melt the wax that holds my wings or of the heat is just a mirage. 

Live my legacy now.

Quit acting like me. Be me."

- Matthew McConaughey, GREENLIGHTS
Load More... Follow on Instagram
KNJIGA TJEDNA
KNJIGA TJEDNA
OVIH DANA ČITAM
OVIH DANA ČITAM
VESELIM SE OVOJ KNJIZI
VESELIM SE OVOJ KNJIZI
RECENZIJE PO NAKLADNIKU
ARHIVA
In Case You Missed It

LITERARNA ZIMNICA – novi jesenski naslovi

Najbolje knjige pročitane u drugoj trećini 2017. godine

Najbolje knjige pročitane u prvoj trećini 2017. godine

8 najboljih knjiga pročitanih u 2016. godini

VIDIMO SE INSTAGRAMU

Instagram has returned invalid data.

Pratite me na Instagramu!

Copyright @Bibliovca 2017