DRVO LAŽI – Frances Hardinge

September 30, 2018 5 Comments
Otok Vane je obitelji Sunderly trebao poslužiti i kao privremeno sklonište, dok se rasplamsali skandal vezan uz ime velečasnog Erasmusa Sunderlyja ne …
Read More

MOLITVA MORU – Khaled Hosseini

September 03, 2018 6 Comments
Postoje, znamo, ti neki toliko duboko potresni događaji, toliko razorni u kidanju naše svakodnevice i stvarnosti, da momente oko njih pamtimo …
Read More

POSLJEDNJA GOSPOĐA PARRISH – Liv Constantine

June 26, 2018 0 Comment
Amber Petterson možda jest mlada, ali joj je savršeno jasno čega je sita. Zlo joj je od toga da netko tako …
Read More

SANJAR STRANGE – Laini Taylor

March 27, 2018 0 Comment
Ja vam imam all-time-favorite autore i autorice. Naslovi njihovih knjiga su odgovori na pitanje “Što bi ponijela sa sobom na pusti …
Read More

SEDAM MUŽEVA EVELYN HUGO – Taylor Jenkins Reid

March 14, 2018 0 Comment
Naravno da je Monique Grant čula za Evelyn Hugo. SVI znaju tko je Evelyn Hugo i svi već znaju da …
Read More
O MENI
O MENI

Ne želim vam prepričavati knjige; želim vam pričati kako se zbog njih osjećam.

Hvala vam što ste tu. Nadam se da ćete na ovim stranicama, osim pravopisnih pogrešaka, pronaći za sebe nešto lijepo i korisno. :)

Vidimo se na Instagramu!

bibliovca

🙋‍♀️pro-abortion🙋‍♀️
📖 Your excuse for spending too much money on books since 2013. 📖

Bibliovca - Book Review Blog
"Inanimate by nature, hotel room mirrors are even "Inanimate by nature, hotel room mirrors are even further dulled by having seen so many. 

What they return to you is not your identity but your anonimity, especially in this city. 

For here, yourself is the last thing you care to see."

- Joseph Brodsky, WATERMARK: An Essay on Venice

... a sad, pakiranje... 🖤
Oh, tuge jutros... Sanjala sam da sam slikala stot Oh, tuge jutros... Sanjala sam da sam slikala stotine slika u nekom šarenom gradu i da sam upoznala prekrasnu ženu iz Francuske koja nije mogla vjerovati da NE želim njen novac (?) nego njeno društvo i njene priče i zajedno smo slikale toliko toga i noć je trajala vječno i prizori su bili poput kristaliziranog vatrometa i... 

Onda sam se probudila i posegnula za mobitelom da pregledam što smo sve slikale...

I da. Na mobitelu ni jedne slike. Čudno. 🤣🙈

Jooooj... Spavam pored velikog prozora i sinoć me je, iako nisam dijete, sigurno posjetio onaj nježni div iz crtića snimljenog po priči "The BFG" Roalda Dahla. Sjećate se one njegove goleme trube kojom je noću kroz prozore u dječje sobe ispuhivalo blistave šarene mjeruhiće lijepih snova, koje je u Zemlji Snova hvatao u šarene staklenke i bočice raznih oblika?

Eto. Ova fotka me, još kad sam je u nedjelju slikala, podsjetila na taj crtić. Nisam znala da će mi uskoro i dobro doći...

Još uvijek me duša malo boli jer na mobitelu nema slika iz mojih snova... 

Oh, well... Ništa što dobar doručak i kava neće popraviti. 🙈

Tko se sjeća tog crtića? I onog iz 1989. i onog iz 2016.
OK, OK, ovi reelsi zanimaju mene i možda još tro OK, OK, ovi reelsi zanimaju mene i možda još troje ljudi, ali... Kad ja putujem, najmanje pati novčanik (hranim se očima, svega mi, jedva da se sjetim piti), zatim noge, a najviše memorija na mobitelu. 🙈 Dakle, reels se mora objaviti da se počisti barem dio clipova u vanjsku arhivu.

E, sad... Za onih troje ljudi koje možda zanima... 🤣

Kad sam stigla u hotel, na sve upute recepcionera (check in, check out, porezi, vrijeme i mjesto posluživanja hrane itd.) sam kimala glavom, a prvo i jedino pitanje koje sam postavila bilo je: "Is it safe to run around Venice?"

Čovjek se gotovo uvrijedio. 🤣 "Of course, signora!" Uzela sam to sa zrnom soli. Tad.

To zrno soli je nestalo u 7:30h ujutro kad sam za prvo trčanje odabrala valjda najperiferniji mogući krug po Veneciji u najpustije vrijeme. Na ulicama stvarno nigdje nikoga u prvih sat vremena. Onda sam srela sve skupa 6 trkača (prvo jednu curu, pa 3 muškarca zajedno - postarije, vesele, odjevene u papagajske boje, koji su razdragano mahali iz daljine, i konačno jednog isto starijeg, korpulentnijeg gospodina koji je umirao nakon uspinjanja na poveći most - umirala sam i ja, da budemo iskreni).

Nakon tih prvih sat vremena sam vidjela prve bake i šetače pasa i čistače i muškarce koji utovaraju stvari u svoje radne brodove. Svi redom izrazito ljubazni; iako ne znaju ni riječi engleskog, rukama i nogama su mi objašnjavali kuda da idem i što je zatvoreno.

Onda sam se već počela zavlačiti bliže centru i turističkim zonama i to je to. Ljudi se počnu sklanjati od mene. 🙈

Zaista se ovdje osjećam jako sigurno, a vani sam u svako doba dana i noći (ok, ajde, onesvijestim se do 23h), nema gdje se nisam zavlačila obilazeći sve što se obići može i niti jednog jedinog incidenta ili knedle u grlu ili čudnog susreta.

Naravno da se čovjek i gužvama pazi da mu nešto ne nestane iz džepa ili torbe - u mnogim muzejima će vas i osoblje zamoliti da ruksake i torbe nosite ispred sebe.

Iskreno, ne bih nikad hodajući ovako duboko i široko upoznala grad kao što sam trčeći. Hodanje će odraditi ovaj glavni turistički dio, bez problema. Venecija nije veliki grad - bar ovaj dio na otoku nije. Ali je poslastica za sva osjetila... 🥰
Puno sam selfieja u ogledalima i fotkala i objavil Puno sam selfieja u ogledalima i fotkala i objavila, ali niti jedan kao što je ovaj. Ovaj je one of a kind. Najbolji. Ne zbog subjekta, već zbog lokacije i perspektive.

Uživati u onome što je gore možeš i gledajući prema dolje. 

Scuola Grande di San Rocco. Zgrada i dan danas izgleda kao i prvog dana kad je sagrađena i sadrži preko 60 Tintorettovih slika.

Tintoretto... Evo, u krupnim, dramatičnim potezima; i sam je takve najviše volio i zbog njih postao meta kako hvala, tako i kritika. Sada kad znam malo više o njegovom životu i radu, njegovo ime će mi ostati sinonim za beskompromisno inzistiranje na svojim vizijama (sebe i umjetnosti), stvaralačku hrabrost i prodornu asertivnost.

Rođen u Veneciji početkom 16. stoljeća, prvi kontakt s pigmentima imao je od rane dobi. Otac mu je, naime, bio bojar ("tintore"), pa je mali Jacopo dobio nadimak "tintoretto", u slobodnom prijevodu "mali bojar" ili "od bojara mali". 😁

Zbog toga kako je pristupao umjetnosti - koja pravila je kršio, kojom brzinom je radio, koliko glomazna platna je oslikavao, koliko ozbiljno je shvaćao svoju ambiciju da postane, kako je to rekao biograf Ridolfi, "poznat kao najsmioniji slikar svog doba" - kasnije je dobio i nadimak "Il Furioso". S obzirom na to da je sa suprugom Faustinom imao puno djece, od kojih je odraslu dob doživjelo njih 7, moguće je da je nadimak i tu nastao... Zezam se. 🤪

Njegovo formalno umjetničko školovanje započelo je kod renesansnog majstora Ticijana i trajalo je par dana. Ticijan ga je izbacio iz svog ateljea. Tintorettovi biografi imaju svoje odgovore na pitanje "zašto"; jedan tvrdi da je u pitanju bila ljubomora na talent, drugi tvrdi da se radilo o "nepomirljivim razlikama u karakterima". Vjerojatno i jedno i drugo. 😁

Kako bilo, tek tad je Tintoretto započeo sa svojim danonoćnim žarom i radom.

Ne samo da je bio vraški nadaren, već je posjedovao i lukavu probitačnost i pragmatičnost kakva obično ne prati slikare. Ukratko, bio je zajeban igrač. :)

A za razgledavanje slika koje su na stropu u ovoj galeriji će vam trebati golemo ogledalo. 🖤 

Od srca preporučujem. Ulaznica je 10€, a zgrada se nalazi odmah preko puta... ⬇️⬇️⬇️
Zaljubila sam se u njih dvije i već dva dana se v Zaljubila sam se u njih dvije i već dva dana se vraćam ovoj fotografiji jer se toliko mojih misli vraća na nju - kao na zaključak ili kao na uzletište ka nekim novim promišljanjima.

Ne znam puno o odjeći, a kamoli o modi. Ipak, znam dovoljno da me, kad dotaknem obrise mog neznanja, počne proganjati želja da naučim više.

Znam da odjeća ima svoju povijest ne samo kao funkcionalni objekt, već i kao prenositelj poruka, informacija i značenja; i kada je strogo propisana i kada njezino nošenje (ili nenošenje) šalje subverzivne poruke. Odjeća ima dugu povijest signaliziranja nečijeg statusa i bogatstva. Što više razmišljam o tome, više me fascinira.

Ono što znam jest da - ne znam tko su ove dame. Profesorice, čistačice, pekarice? Ne znam kako se ponašaju na istim ovim ulicama kada nisu maskirane. Ali znam da ovako maskirane hodaju po tim ulicama noseći u svakom pokretu i svakom osmijehu jedan prkos, dostojanstvo, toplinu, teatralnost koji naprosto osvajaju.

Karneval, kao i uz njega neraskidivo vezane maske, imaju složenu i dugu povijest u Veneciji. Maske ovdje imaju svoju klasifikaciju, imena i povijesne priče. Nisu igrale ulogu samo u karnevalu. Nipošto. Igrale su ulogu u političkom, kulturnom, javnozdravstvenom životu.

Ironično, pogotovo u kontekstu zadnjih par godina, nošenje maski u javnim prostorima zakonima je zabranjivano.

Tijekom karnevala čovjeku omogućavaju gotovo katarzično nadilaženje limita vlastitog života, a kao element kolektivne proslave služe kao alat u tjeranju zlih duhova s ulica grada.

Gledam ove žene i razmišljam o tome svemu, o Veneciji, o životima ovih žena u Veneciji, o njihovoj ulozi u životu grada, u vlastitom životu...

I jasno mi je njihovo vladarsko držanje: kako li je prekrasno biti hodajuća priča o povijesti Venecije.

... razmišljam i o tome da je Zagreb imao vještice...

I da ih možda sad na ulicama i trgovima trebamo više nego ikad... ;) 🖤
Ovu knjigu je Hemingway, nakon što skoro 10 godin Ovu knjigu je Hemingway, nakon što skoro 10 godina prije toga nije ništa pisao/objavio, započeo skicirati u Veneciji 1949. godine.

Njegov je to posljednji napisani roman. Jedini koji je naišao na porazne i grube kritike, ali je unatoč tome bio među najprodavanijim naslovima u SAD-u kada je objavljen.

Nakon njega napisat će novelu "Starac i more", koja će mu 1954. godine donijeti Nobelovu nagradu za književnost.

Inspiraciju za Renatu, 18-godišnju plemkinju u romanu sa slike, Ernest Hemingway pronašao je u bogatoj venecijanskoj aristokratkinji i pjesnikinji, Adriani Ivancich, s kojom je nekoliko godina održavao prisan odnos, unatoč golemoj razlici u godinama. Kad su se upoznali, njoj je bilo 18, a njemu gotovo 50.

Ona mu je ilustrirala naslovnicu za prvo izdanje ovog romana.

🖤

"And why can't I have her and love her and cherish her and never be rude, nor bad, and have the five sons that go to the five corners of the world; wherever that is? I don't know. I guess the cards we draw are those we get. You wouldn't like to re-deal would you dealer?
No. They only deal to you once, and then you pick them up and play them."

🖤

"Then he looked at his great beauty, with her strange, dark, grown-up child's face that broke his heart..."

- Ernest Hemingway, ACROSS THE RIVER AND INTO THE TREES
Strah me i pitati koliko vas tu treba ovo, baš ov Strah me i pitati koliko vas tu treba ovo, baš ovo... 🖤🖤🖤
Mislim da nema onoga tko nije čuo za knjižaru Ac Mislim da nema onoga tko nije čuo za knjižaru Acqua Alta u Veneciji. 

Ali evo, ukratko, ovu samoprozvanu (a ne vidim da itko trči da ospori titulu) "najljepšu knjižaru na svijetu" otvorio je Luigi Frizzo 2004. godine.

Stisnuta upravo između venecijanskih kanala, knjižari nisu nepoznate poplave koje pogađaju Veneciju sezonski, pa otud i naziv koji znači "visoka voda" u doslovnom prijevodu.

U jednoj takvoj poplavi 2008. godine uništeno je stotine knjiga, uglavnom enciklopedija, koje vlasnik nije imao srca baciti, pa je od njih sagradio stubište u stražnjem vrtu knjižare, koje služe kao popularna lokacija za slika još od doba prije Instagrama. 😁

Knjižara je kaotična samo na prvi pogled; zapravo je to sjajno opremljen, pregledan i lako istraživ labirint naslova na različitim jezicima, a u ponudi imaju grafike i ilustracije, postere i razglednice (neke i vrlo stare), bilježnice, dnevnike, straničnike i sl.

Ono po čemu je knjižnica posebno poznata i zbog čega je posjetiteljima draga je to što je dom brojnim macama koje možete zateći kako na knjigama spavaju, s njih vas promatraju i po njima hodaju. Evo, ne lažem, snimila sam. 😁🖤

E, da, prava gondola je parkirana usred knjižare i napunjena je knjigama. Negdje su navodno i kade. Danas ih nisam vidjela. 😁

@libreriaacquaalta #libreriaacquaalta #acquaalta #libreriaacquaaltavenezia #acquaaltabookshop #venezia #venice #bookstore #bookshop
By wonderful @noor_unnahar 🖤 By wonderful @noor_unnahar 🖤
Load More... Follow on Instagram
KNJIGA TJEDNA
KNJIGA TJEDNA
OVIH DANA ČITAM
OVIH DANA ČITAM
VESELIM SE OVOJ KNJIZI
VESELIM SE OVOJ KNJIZI
RECENZIJE PO NAKLADNIKU
ARHIVA
In Case You Missed It

LITERARNA ZIMNICA – novi jesenski naslovi

Najbolje knjige pročitane u drugoj trećini 2017. godine

Najbolje knjige pročitane u prvoj trećini 2017. godine

8 najboljih knjiga pročitanih u 2016. godini

VIDIMO SE INSTAGRAMU

Instagram did not return a 200.

Pratite me na Instagramu!

Copyright @Bibliovca 2017