Dogodilo se! Konačno se dogodilo!
Znala sam da će se jednog dana dogoditi ta jedna knjiga i da ću ga zavoljeti! Tako mi je drago da sam bila strpljiva i nisam se ljutila na njegove druge knjige koje su mi ostavljale mozak uplakan nad mlohavim upitnicima. Čekala sam i dočekala. Dame i gospodo, svečano objavljujem da sam se konačno duševila knjigom Neila Gaimana. 🙂

U ovoj knjizi nema imena, ali su nam likovi već toliko poznati da nam imena ne trebaju. Svako dijete bi ih znalo prepoznati iz onoga s kime se likovi druže i iz onoga što se o njima priča.
Pustolovina počinje jednoga jutra, kada se mlada djevojka probudi u svom krevetu, baci oko na svoju vjenčanicu, sjeti se kako je uskoro očekuje raskošna svadbena svečanost i – rezignirano uzdahne nad jednoličnošću svoje budućnosti.

 

 

No, onda od prijatelja patuljaka čuje neobičnu, prijeteću glasinu. Kraljevstvo s kojim graniči njezino brzo pada pod utjecaj čarolije stare skoro stotinu godina. Čarolija ne poznaje prirodne prepreke, ne uvažava između ljudi dogovorene granice. Otima se kontroli i ne štedi nikoga, bez obzira na visinu nečijeg položaja ili plemenitosti nečijeg porijekla.
Patuljci pretpostavljaju gdje se čarolija mora prekinuti, ali ne znaju kako. Mnogi su pokušavali, no okolica dvorca iz kojeg buja čarolija svjedoči o desetljećima poraza i neuspjeha u tom naumu.
Avantura ili svadba? Konačno, izbor! Zašto ne? Na kraju krajeva, ona je jedina jednom preživjela istu čaroliju. Možda može i drugi put?
Mlada kraljica kreće u pohod na dvorac u kojem nailazi na vrlo uvrnute odgovore na izravna pitanja i predlaže vrlo svježe načine rješavanja stotinu godina starih problema. 🙂 I donosi neke nove odluke jer konačno vidi i neke nove izbore. 🙂

 

 

—o—

 

Ova mala knjiga je toliko toga. Prekrasno ilustrirana slikovnica za odrasle. Drska i smjela verzija ne samo jedne, nego dvije bajke; rekreiranje karaktera i sudbine ne jedne, nego dvije poznate princeze. Moram priznati da je Gaiman, barem u mojim očima, dao ovim princezama rekonstrukciju kakvu su trebale. Jedna mi je oduvijek bila najmanje zanimljiva i najmanje uzbudljiva od svih koje sam u bajkama susrela. Najmanje je vladala vlastitom sudbinom, najviše je bježala. Evo je sada, potpuno drugačija i prekrasna! I toliko me podsjeća na jednu krasnu mladu ženu koju znam, a koju ubrajam u najblistavije uzore iz svoje bliske okoline čija mi je hrabrost još uvijek nedodirljiva… Ako ovo čitaš, “Morena” moja, ovo je za tebe. 🙂

 

Druga princeza je oduvijek bila simbol nadmoći ljepote koja pokorava, kako ljude tako i životne nedaće. Netko tko doslovno godinama ne mora prstom mrdnuti kako bi utjecala na svoju sudbinu, može čak ležati uspavana desetljećima, no ako opstanu njezina ljepota i mladost, na kraju će zaslužiti sretan završetak zbog kojeg nije morala doslovno niti trepnuti. (Naravno, ako pratimo verzije bajki prilagođene djeci, lišene svih okrutnosti prisutnih u originalnim verzijama.) Evo i nje u potpuno drugačijem ruhu.
Ovo je knjiga koja se može pročitati za vrijeme trajanja jedne kratke kave i prvi dojam nakon čitanja može biti – ravnodušnost prema pročitanom. A onda krenete doma, i ne možete pročitano izbaciti iz glave, i vidite da je u vama posijala sjeme koje toliko brzo počne klijati, zatim i cvjetati desecima pitanja i grozdovima aha-pupoljaka.
Nadam se prijevodu. Iskreno se nadam prijevodu. Koliko je mračna onako kako samo bajke mogu biti, toliko je protkana osvježavajućim cut-the-crapnessom koji inače nedostaje bajkama. 😀
Dakle, gospodin Gaiman zavoljen. Coelho, Hesse – sad ste vi na redu. :’D