Život i brak Judda Foxmana počeli su se klimati još prije nekoliko godina. Ali konačno urušavanje počelo se događati tek nedavno…
… u trenutku kada je svoju suprugu, Jen, zatekao u krevetu sa svojim šefom.

Kada je nedugo nakon toga od sestre primio vijest da im je, nakon duge borbe s rakom, preminuo otac, Judd je mislio da je dotaknuo dno.

 

 

Ali dno, prekriveno oštrim krhotinama snova koji tvore mozaik tragedija članova njegove obitelji, tek slijedi. Po dolasku na pogreb u svoju rodnu kuću, Judda i njegovu braću i sestre majka, novopečena udovica, obavještava o posljednjoj želji njegovog oca – da se za njega odsjedi šiva, tradicionalno židovsko sedmodnevno žalovanje.
To znači da će svi članovi obitelji, koji su do tada bili i više nego zadovoljni time da žive vrlo odvojene živote s malo međusobnih kontakata, morati provesti sedam dana pod istim krovom.
—o—
Prvi put sam Jonathana Troppera upoznala preko njegove knjige “How To Talk To A Widower” (kod nas prevedena kao “Kako utješiti udovca”) koju sam počela čitati na putu do najdražeg kafića, da popijem kavu nakon noći od koje sam očekivala da mi rashladi glavu. Dan prije me je tako ogorčio niz saznanja o potezima članova moje obitelji, a koji su se ticali i mene. Putem do kafića sam prekapala svoj Kindle u potrazi za nečim laganijim, da me malo oraspoloži i skrene mi misli.
No, Jonathanov jetki humor i agresivni sarkazam je ono što me na prvoj stranici nasmijalo. I na sljedećoj. I na onoj iza. Tako sam završila sjedeći dva sata u kafiću, leđa okrenutih ostalim gostima, gledajući kroz prozor, uz tri dupla whiskeya. U 11h u jutro. Yeap. One of those days. Kada jedan konobar koji te zna uzme narudžbu, a onda se drugi pojavi tri minute kasnije, bez pića, da te pita koji ti je k… Pa ti na kraju donese što si tražio. Ne, nije baš najzrelije i najodgovornije ponašanje, ali taj dan je to. Bilo. Ono. Što. Mi. Je. Trebalo. 🙂 U kombinaciji s Tropperovom knjigom – terapija, katarza. Ima nešto u tome da, kad sam ne znaš kako bi verbalizirao i izventilirao svoje frustracije, prava knjiga, u kojoj pripovjedač to čini umjesto tebe, stvarno pomaže. Doma sam se vratila pripita, odspavala taj dan i probudila se sa velikim zaboli-me-***** stavom. 🙂 Eto, ne dolazi se do osobnog rasta i emocionalne otpornosti samo molitvama i meditacijom. 😀
Naravno da sam nakon toga htjela pročitati SVE što je čovjek napisao i bacila sam se na “This Is Where I Leave You” (kod nas prevedenu kao “Sad te ostavljam”) jer sam znala da će po njoj ove godine biti snimljen i film.
E sada… Spadate li vi u one ljude koji se vesele Božićima, Uskrsima i drugim nekim blagdanima ili obiteljskim obljetnicama, kada se tradicionalno oko istog stola prigne puno granja s vašeg obiteljskog stabla? Ako je vaš odgovor negdje blizu “Ma kako da ne, evo, sve se spotičem da prva/prvi stignem…”, onda se razumijemo. I onda je ovo knjiga za vas. 🙂
Juddova obitelj je obitelj koja ne može zadržati dostojanstveno držanje, suzdržati se od zajedljivih komentara i prelaženja granica na bilo kakvoj vrsti svečane ceremonije, čak ni kada se ona odvija pod njihovim krovom. Podsjećaju me na mene i moje. Kakva god prilika bila, koliko god svečana bila, to ne može, kako moj tata kaže, “proć’ bez kijameta”. 🙂
Kod Foxmanovih su na okupu majka, koja nikada nije savladala umjetnost diskrecije; sestra, oduvijek nepopravljivi romantik koji bi jednu ljubav života već sljedećeg tjedna zamijenila drugom, svjesna da je u razlijepljenom braku iz hladno praktičnih razloga; jedan apatični brat, čija je šansa za uspješnu sportsku karijeru okončana davno glupom ozljedom zbog adolescentskih natezanja, koji sada trpi ženu izluđenu željom da ima dijete; drugi brat, crno janje obitelji, koje nikada nije stasalo barem u crnog ovna. 🙂 (Svi, mislim, imamo TOG JEDNOG člana obitelji kojemu svi iz nekog razloga gledaju kroz prste, toleriraju njegove infantilnost i nitko ga ne prisiljava da odraste.)
I Judd. Koji mora objasniti čudnovatu odsutnost svoje supruge Jen; nitko ne zna da se Judd istovremeno razvodi od nje i čeka dijete s njom.

Kako tjedan odmiče, stvari polako, ali sigurno izmiču kontroli: razotkrivaju se tajne, izvlače se nikad zakopane ratne sjekire, frcaju stare zamjerke, proplamsavaju stare ugasle strasti i zaboravljene ljubavi, naziru se životi svakog od njih, koji sliče skelama koje je možda davno trebao srušiti i početi od početka. Svatko od njih nastoji preživjeti kaos oko sebe u koji je došao, kao i kaos unutar sebe s kojim je došao. Znate one dane kada već u podne zaključite da ste trebali ostati doma i prespavati?
E, zamislite da je svakome od njih ovo jedan takav – tjedan. 🙂

—o—
Tropper uzima još jednu univerzalnu temu – obiteljsku neslogu – i koristeći se svojim oštrim opažanjem, izravnim hrvanjem s tabuima te sirovim, crnim i ponekad over-the-line humorom daje svoju nerazvodnjenu verziju obiteljske dinamike.

Razotkriva tragikomičnost ljudskih sudbina, groteskne oblike koje naši životi poprimaju unatoč našim zamislima i plemenitim mladenačkim planovima. I sve to tako da se moraš nasmijati. Čak i ondje gdje bi humor u rukama manje vještog autora prešao granice dobrog ukusa, ovdje samo doprinosi opipljivosti i životnosti priče. 🙂
Svaki mu je lik živopisan; nitko nije dosadan, čak ni galerija onih sporednih likova koji samo prođu kroz kuću i izraze sućut. Odlični opisi, savršeno odabrane metafore, broj WTF-ova jednak onome u stvarnom životu. Jednako često sam se kočila od smijeha i zamišljeno kimala glavom u znak odobravanja neuljepšanih životnih istina, posramljeno žmirila zbog prepoznavanja sebe u tekstu koji bih podcrtavala… 🙂

Što taj život napravi od nas kad nas se jednom dočepa… A najuža obitelj je tome svjedok. Baš oni koji su nas najbolje poznavali; bose i musave, samo u gaćama i čarapama, s očima punim snova i ustima punim velikih, bahatih planova. A sada iz prve ruke, iz prvog reda gledaju u kakvu gvalju neuspjeha nas je život ispljunuo.

Jedino što, čak i onda kada mislimo da SVE znamo jedni o drugima – istina je da ne znamo gotovo ništa. I istina je i da nas vjerojatno nitko nije sposoban do te mjere prihvatiti, voljeti, razumjeti, opravdati i obraniti kao ta naša blesava, izvitoperena, nemoguća obitelj. 🙂

—o—
Od vas se opraštam trailerom za ovaj film, koji je “vani” u američkim kinima od 18. rujna ove godine.
A onda se idem baciti na kauč i pogledati ga. 🙂

Pusa svima!