1929. godine George Pemberton se iz Bostona vraća u šumom bogatu planinsku divljinu Sjeverne Karoline. S njim stiže i njegova nedavno vjenčana supruga, Serena, s kojom planira izgraditi zajednički život kao i zajednički posao sječe i prerade drveta zajedno sa drugim investitorima drvne industrije. Žene se rijetko viđa na takvim grubim radnim terenima, a ženu kao što je Serena zasigurno do sada nitko nigdje nije susreo.

Od trenutka kada nogom stupi na peron, jasno je da je glavna prtljaga s kojom je stigla – neobuzdana ambicija, a George Pemberton je predstavlja radnicima i poslovnim partnerima kao potpuno ravnopravnu. Od prvog dana Serena je intenzivno uključena u rad kampa; nadzire grupe radnika, istrjebljuje zmije, kroti orlove i spašava život suprugu od napada medvjeda. Čini se da njihovoj međusobnoj odanosti nema konca. No, kada Serena izgubi dijete koje nosi i sazna da više nikada neće moći imati drugo, strastveni brak između nje i Georgea se počinje raspadati, a stvari koje će saznati o svom suprugu započet će slijed događaja koji će nepovratno izobličiti živote svih stanovnika te male ruralne zajednice i dovesti ovu priču do svog šokantnog vrhunca i raspleta.

 

—o—
Poster za film “Serena”
Iako sam planirala pročitati ovu knjigu prije nego pogledam film, nekako sam je stalno odgađala, sve dok nisam saznala da film počinje igrati u hrvatskim kinima od sutra, 18.12. i da nemam baš puno vremena za čitanje ako mislim poznavati priču između korica prije nego je pogledam na ekranu. 🙂 Odgađala sam, bit ću iskrena, zbog toga što me naslovnica, i strana i hrvatska (kod nas je knjigu preveo i tiskao Oceanmore još 2011. godine), nikako nije privlačila.
Naslovnica hrvatskog izdanja knjige “Serena” (Oceanmore)
Šteta, jer je to knjiga koja te doslovno zgrabi za grkljan i unese ti se u lice već na prvom paragrafu. Ozbiljno. Georgea i Serenu na peronu dočekuju šesnaestogodišnja djevojka koja je očito danima udaljena od poroda i njen otac, koji planira Georgeu prosuti crijeva po peronu, jer je obeščastio njegovu kćer, a onda otišao u Boston na tri mjeseca i sa sobom doveo suprugu.
Do kraja prvog poglavlja znala sam da ću knjigu pročitati u jednom, najviše dva sjedenja. Zašto? Zbog NJE. Do kraja prvog poglavlja svima je jasno da takvo biće još nije nogom stupilo u te krajeve. I jasno je da je George Pemberton bezrezervno očaran svojom suprugom, a očekuje, ne bez osnove, da to budu i svi ostali koji je susretnu. Dok je boravio u Bostonu, upoznao ju je tako što je ona inzistirala, preko zajedničke poznanice, na upoznavanju, dok je zajednička poznanica inzistirala na upozoravanju Pembertona na tu mladu damu, koja je uspjela utjerati strah u kosti mnogim najpoželjnijim neženjama bostonskog društva. 🙂 Pembertona je, pak, fasciniralo apsolutno sve u vezi te sposobne, oštroumne, ambiciozne mlade žene čeličnog samopouzdanja.
Od trenutka kada je dovodi u Sjevernu Karolinu, inzistira da ju se tretira, poštuje i sluša kao što bi se tretiralo, poštovalo i slušalo njega samoga. A Serena ne čeka kada treba pred njegovim partnerima i radnicima opravdati takav njegov zahtjev.
Nitko od ljudi u kampu do sada nije susreo takvu ženu. Žene koje žive u toj maloj zajednici koja živi od iskorištavanja drvnog bogatstva planinskog lanca uglavnom žive pod paskom supruga ili oca, nose suknje, odgajaju djecu i rade u kuhinji. Serena je od prvog dana na terenu s muškarcima; zna pucati, jahati (ne damski, s obje noge s jedne strane sedla), ne odbijaju je brutalni prizori ranjavanja kojima su izloženi radnici koji rade na terenu, kroti orlove i lovi čegrtuše. Zajedno sa Georgeom planira kako što prije posjeći oko 140 kilometara četvornih šume, onemogućiti aktivistima uspostavu nacionalnog parka na istom području te kako proširiti biznis na druge lokacije i ostaviti ga u rukama samo nje i supruga. I tu ne preza ni pred čime. Čini se da joj je odanost suprugu i njegovim željama i planovima ugravirana u kosti. Zna koje su njegove najdublje želje – između ostaloga, tu je i ona da sam ulovi divlju planinsku mačku koja, navodno, luta šumom.
Ipak, koliko god George obožavao svoju suprugu, on o njoj ne zna ništa. Zna samo da je odrasla uz oca koji ju je naučio svemu što zna o poslu kojim se oni bave te da su joj oba roditelja, kao i braća i sestre, umrli u epidemiji gripe u Coloradu. Jedina je ona preživjela.
Čini se da su dobrim dijelom njih dvoje usklađeni u svojim potrebama i željama – od života, od posla, jedno od drugoga. George se pored nje osjeća moćno; zbog nje osjeća da njegov život nema ograničenja, da njegovi snovi nemaju limite i da njegove mogućnosti i prava nemaju uzde. Serena ga čini živim na načine na koje nije mogao ni zamisliti da bi se čovjek mogao osjećati živim. Štoviše, doslovno ga spašava iz medvjeđih kandži…
Ona je u svakoj sceni u kojoj se pojavljuje blistavi splet trezvenosti, inteligencije, besramne gladi za napretkom koju ne ometa ni remećenje prirodne ravnoteže – bilo čega. 🙂 Serena je hladnokrvan i proračunat vizionar s jasnom slikom gdje želi biti, za koje vrijeme tamo želi biti i s kim tamo želi biti. Pemberton je dio njenih planova. Sve dok…
Sve dok Pemberton ne shvati da je jedna od stvari koje želi – imati potomstvo. I sve dok Serena, tragično, ostane bez mogućnosti da mu to pruži. U tom trenutku se stvari počinju raspadati. I tu priča, koja se do sada kretala u sjenama planine, teških radnih uvjeta, krvoločnog natjecanja za zemljišta i profite, nezaustavljive smjene radnika zbog usmrćivanja na poslu prelazi u doista mračnu storiju.
Pembertonove ambicije prestale su se kretati u istom smjeru kao njene. Čini se da ga je nadrasla. Čini se da joj čak možda on nikada nije ni bio dorastao. A onda ju je, kako ona to vidi, izdao. A što se dogodi kada se izda biće opasnije nego što je ijedna divlja mačka, čegrtuša, medvjed ili orao?
Dogodi se rođendanska zabava na kojoj Serena želi svima koji su sumnjali u njih dvoje, u nju pogotovo, odaslati poruku koliko su oni nerascijepljeni, nepoljuljani u svojim planovima i svojoj moći. 🙂
Kako? Lijepo. Dovede lokalnu vidjelicu da svim gostima, uključujući i njenom suprugu, prorekne budućnost. 🙂
Oni su par iskovan u – raju (?! ili dosta, dosta niže…) i ne postoji ta žena, to dijete s drugom ženom, koja ih može odvojiti pružajući mu nešto što ona ne može. Ona zna kako se hrani njegov ego, kako se ispunjavaju njegovi snovi, kako se tretira čovjeka kao što je on. A čitatelj do samoga kraja ne može a da razrogačenih očiju ne gleda…
—o—
Serena je lik koji se ne susreće tako često i ne bi se smio propustiti, unatoč upozorenjima dobronamjernih ljudi. 🙂 Cijela knjiga na jednoj razini priča priču o jednoj zapravo jako suvremenoj temi – borbi za prirodu i prirodna bogatstva, hrvanju onih koji je žele zaštititi i očuvati te onih koji je žele pustošenjem pretvoriti u zlato u svojim džepovima.
No, meni je interesantnija jedna druga priča – ona o dvije žene. Iako sa svake stranice pršte testosteron i krv, za stranice vas drži prikovana priča o preživljavanju dvije žene. Samo što smo nekako navikli čitati priče u kojoj su žene koje preživljavaju najčešće solidarne i zajedno se, zbog zajedničkih patnji koje dijele zbog spola, suprostavljaju teškoćama. Ovdje jedna nastoji preživjeti drugu i pritom se koriste potpuno različitim strategijama, naučenima prilikom odrastanja u nemogućim i grubim uvjetima. Naprosto se morate diviti i jednoj i drugoj, dok vas podilazi jeza i grizete si zanoktice.
Jedva čekam pogledati film! Imam osjećaj da je Jennifer Lawrence obavila fenomenalan posao! Ona i Bradley Cooper se vole susretati kao kolege u filmskim projektima. Ovo im je, nakon filmova “Silver Linings Playbook” (također film snimljen po istoimenoj knjizi Matthewa Quicka) i “American Hustle”, treći film u kojem se susreću. I sve mi se čini da bi mi ovo mogao biti njihova najfascinantnija suradnja do sada. 🙂
Scene iz filma “Serena”
Jedna sitnica koja me malo ometala kod čitanja knjige je opširno opisivanje krajolika i nabrajanje raznoraznih toponima, a nigdje nije na koricama dana nekakva mapa ili karta da bi takvo nabrajanje čitatelju imalo smisla i dalo mu neke dodatne informacije. Što ćete, mi koji volimo fantasy smo malo razmaženi. 😀 No i ako preskočite te dijelove (iznad čega je granulo sunce, od koje do koje kote se čulo zavijanje vjetra, kojom padinom se kotrljala klada, od kuda do kuda su pješačili pojedini likovi), ništa od priče vam neće uteći. 🙂
Iskrene i ushićene preporuke s moje strane! 🙂
Serena definitivno ulazi u top 5 ženskih likova koje ću pamtiti još dugo vremena, a susrela sam ih (srećom, kada su neke od njih u pitanju) između korica knjiga koje sam čitala ove godine. 🙂
Hvala na pažnji!