Je li netko od vas raspoložen da se zaljubi u anđela?

Amedeo je pali anđeo, Cruxim. Na što se on to spotaknuo, ne zna ni on sam, čini se (vjerojatno će u narednim nastavcima knjige to istraživati), ali je osuđen tražiti iskupljenje trijebljenjem vampirske rase s lica svijeta.
Kako bilo, Amedeo (od milja Ame) stoljećima luta zemljom u potrazi za vampirima. Vrlo vješto od ljudi pritom krije svoja ogromna krila. Naravno, sve dok jednom, prilikom svojih lutanja po Španjolskoj, ne naiđe na četverogodišnju djevojčicu azurnih očiju, koja prepozna što je on:

 

„El meu angel de la guarda.“ 
I taman što se spremio da je uvjeri da je on samo čovjek, ispostavi se da je djevojčica siroče, koje je prodano u kućanstvo u kojem je redovito surovo zlostavljana. Mimo svog plana postaje njen anđeo zaštitnik, odvodi je i smješta u samostan, gdje je posjećuje i gdje ona s vremenom odrasta u očaravajuću mladu redovnicu. Ni njegovi osjećaji prema njoj, Joslyn, nisu ostali nepromijenjeni:

 

„The child she had been – the scabbed-kneed, scarred orphan – had been my charge, my duty. But the woman she had become was the source of my rare joy.“
Sve dok je vampir, koji ga provocira već stoljećima, za njega zauvijek ne uništi.
U njegovoj potrazi za osvetom pridružuje mu se Sabine, još jedno nadnaravno biće čiji je razlog postojanja upravo rat s vampirima. No, Sabine ima i svog progonitelja, koji se zakleo da će naći način na koji se ubija Sfinga, a onda će naći i nju.
Ame se bori s osjećajima i prema Joslyn i prema Sabine. I jedna i druga su okrutno istrgnute iz njegovog života. Pitanje je koliko daleko je spreman i sposoban ići da ih spasi, ako se uopće obje mogu spasiti.
Kako nastaje Cruxim? Ame je sam objasnio Sabine:

 

„’We reproduce sexually.’ I looked down at the cobbles, ignoring her eyes. ‘But we never know our parents of the same sex. They die within hours of our birth.’“

 

Osim isklesanih posrnulih anđela, zanosnih vampirica i predivne Sfinge, kakvih se još likova može pronaći u knjizi?
Okrutnog vampira koji ne zazire od toga da živote nevinih djevojaka pretvori u tragediju čisto kao razonodu za jednu večer ili tek nekoliko sati, poremećenog doktora-monstruma u krvoločnoj potrazi za besmrtnošću, patuljke, ženu koja je vlasnica cirkusa i koja je toliko debela da je moraju iznositi iz kaveza da bi oni koji plate zadovoljili svoju morbidnu glad za ružnim. Ne, kunem se, nisam ja poslužila kao predložak za njen lik, autorica me nikad nije upoznala. 😉
Znate zbog čega sam ovoj knjizi (i autorici) napravila dodatnog mjesta u mom prezatrpanom čitateljskom srcu? Zbog toga što je Joslyn bila u Tvrđavi Lovrijenac. I što će u nastavku koji se uskoro očekuje likovi posjetiti i Trakošćan. 🙂
Knjiga je prekrasno pisana; Karin Cox ima tu neku sposobnost da kroz stil i ritam pisanja te izbor riječi stvori takvu jednu gotičku atmosferu, istovremeno sumornu i napetu, jezivu i seksualno titravu. Da, nije baš teen-paranormal-romance, ovo je pisano za malo starije tete kojima još mašta nije zakržljala. Mislim, djevojke, da ćete najviše uživati ako ovu knjigu budete čitale dok ste same i u miru, pogotovo sad kada će noći opet postajati duže i hladnije. Naravno, ako do knjige dođete. Ja sam je kupila i čitala na Kindleu, ali vjerujem da bi oni dragi ljudi iz Algoritma mogli naručiti primjerke za zainteresirane kupce. Ako ih se dovoljno zagnjavi, možda nekome padne na pamet da to i prevedu. Isplati li se? O da! Nije klišej, nije „već viđeno“ i nije patetično. Ja ne mogu dočekati nastavak! 🙂
Hvala na čitanju! :-*
Iva