Ovo je jedna od onih knjiga o kojima sedam puta više vremena provedem razmišljajući nego što mi je trebalo da ih pročitam. Nisam očekivala da će mi dati toliko materijala za razmišljanje. Nisam očekivala da ću se toliko smijati. Nisam očekivala da će mi se knjiga toliko svidjeti.

Catherine je mlada studentica filmske umjetnosti čiji unutarnji i vanjski svijet dolaze u konflikt.
Živi s dečkom, Jackom, kojeg obožava i s kojim uživa biti intimna. No, Jack je toliko okupiran poslom – dio je tima za vođenje predizborne kampanje nekog političara – da već duže vrijeme ne reagira ni na njene suptilne ni otvorene pokušaje zavođenja.

Na studiju, pak, maštu joj raspaljuje profesor koji tako otvoreno, stručno i bez straha raspravlja o erotizmu u filmovima koje analiziraju.
Catherine se gotovo miri s činjenicom da će morati živjeti u dva svijeta; onom stvarnom, u kojem su njene seksualne potrebe zanemarene i fikcionalnom, u kojem će svojoj seksualnoj znatiželji dati oduška samo u krotkim scenarijima koje se usudi zamisliti ili nešto smjelijima o kojima čita u knjigama i gleda u filmovima. Miri se s činjenicom da će njen zamišljeni seksualni život (Jack je i tamo glavni akter) uvijek ostati uzbudljiviji nego onaj stvarni.
No, onda upoznaje Annu. 

Anna je simpatična, ljupka i pametna kolegica sa studija; istovremeno je i žena kakvu Catherine do tada nije upoznala. Anna je seksualna avanturistica čija seksualna znatiželja ne poznaje granice. S njom Catherine počinje upoznavati svijet u kojem ni jedna seksualna fantazija nije tabu. 

No, taj svijet ima svoje žrtve. Koliko daleko Catherine želi ići?

—o—
Ovo je, ukratko, priča o Catherine, djevojci koja postaje svjesna svog seksualnog identiteta i želi mu istražiti horizonte. Na početku knjige nas poziva u svoj svijet i želi nam iskreno ispričati što ju je frustriralo i natjeralo u potragu te što je u toj svojoj potrazi našla. Catherine je pritom šokantno iskrena i otvorena. Koliko i kako? Otprilike ovoliko i ovako:
Nekome će zbog toga biti izrazito simpatična, nekome (kao što se dogodilo s njenim dečkom) odbojna. Ali Catherine želi ispričati bitne stvari svima onima koji sjednu slušati otvorena uma i bez predrasuda.
Prvo nešto malo o ženama, seksu i fantazijama – sve moja razmišljanja, tako da uzmite sa zrnom soli i dozom rezerve ako vam tako paše.
Žene su putena, izrazito seksualna bića; kreativno seksualna, divergentno seksualna bića.
Seksualne fantazije su normalan dio unutarnjeg svijeta seksualnih bića.
Znači, koliko god netko tu istinu, radi vlastite moralne ugode, gurao na margine svijesti – žene imaju seksualne fantazije. Bogate i raznolike. Ružičaste i slatkaste, kao i one tamnijih nijansi i zahtjevnijih aroma.

Ono što žene nemaju je sigurno mjesto, podržavajući socijalni prostor u kojem imaju pravo o njima govoriti otvoreno, a da zbog toga ne nose ožiljke srama.

Koje su neke fantazije koje društvo “dopušta” ženama?
Skladna i velika obitelj, ona u centru simpatičnog kaosa dražesno nestašne, ali dobro odgojene djece, blistavog ugodnog doma i sretnog mužića? Dobra, fina, pristojna, marljiva, obrazovana žena. Najčešće to “dobra, fina, pristojna, marljiva, obrazovana” nekako stoji u oštroj opreci sa “seksualno osviještena, seksualno pismena, seksualno ekspresivna”.

Što se dogodi s Catherine kada pokuša, nakon upoznavanja s Annom (koja i svoje i njene i općenito seksualne fantazije uzima zaigrano i bez straha) pokuša svom dečku, kojeg voli, ponuditi nešto od svojih stvarnih potreba?
On se, blago rečeno, usere od šoka.
Navikao je, valjda, da su žene pasivna, a ne aktivna stranka u seksu. One bi trebale biti te koje čekaju i udovoljavaju.
Catherine je mislila (kao što sam sigurna da je gomila nas mislila iako nije znala da to misli) da je sve o seksu naučila onog dana kada je iz dostupnih izvora (ženski časopisi, porno i erotski filmovi) naučila što treba raditi da muškarca učini seksualno sretnim i zadovoljnim, što njega “pali”. Ali onda spoznaje da postoji cijeli dan “što JA želim i trebam” svijet… i kolika je ona amaterka na tom području.

Na putu da dublje istraži taj svijet, meni je Catherine nekako kao Dante, a Anna njen Vergilije. 🙂 Catherine uči stvari o sebi koje i nju iznenađuju, donekle straše, ali i uzbuđuju.
Prateći Annu uči koliki užitak leži u otkrivanju one slatke moći i svjesnosti da si ti, baš ti, u nekom trenutku ili razdoblju u poziciji da seksualno uzbudiš nekoga drugoga. Svjesnost o vlastitoj moći zavođenja je snažan afrodizijak. Taj osjećaj je nešto što ženi sigurno pruža veliko zadovoljstvo, novu boju njenom seksualnom identitetu. No, koliko žena tu misao izgovori, barem samoj sebi?

Gledajući Annu uči koliki užitak leži u promatranju nekoga ili nečega tko/što nas seksualno opušta i uzbuđuje i zabavlja u isto vrijeme, prenosi u neki novi svijet.

Mislim da zbog toga mi, kao i Catherine, kao i Sasha, gledamo filmove koje gledamo, čitamo knjige koje čitamo. Ako ste ikada ostale očarane nekim video-spotom (Beyonce, Shakira, primjerice), znate o čemu govorim. Muškarci i žene, primjerice, iz gledanja nečeg takvog izvlače sasvim drugačiji užitak.
Muškarac na par minuta uživa razmišljajući – Ja bih TO htio imati.
Žena, pak, može danima uživati razmišljajući – Ja TO mogu bit. Ja TO jesam.

Što me onda u razmišljanju vodi malo dalje.

Što nas žene uče kada je seks u pitanju? Kada je seks doslovno uguran u neko pitanje, uče nas da je pravi odgovor uvijek – NE.
Samo jednom ćeš ti, ženo, imati sveto pravo reći DA; do tada svaka dobra žena gleda u pod ili u križ (ili gleda u križ od gledanja u križ) i vrti glavom lijevo-desno. No, kada dođe tvoje vrijeme i “onaj pravi” kojem ćeš reći DA, onda si rekla DA za vijeke vjekova i za sve što njemu padne na pamet. Reći ćeš DA i na svako njegovo NE, koliko god to tebe ostavljalo praznom.

Evo, jedno pitanje za razmišljanje – kada ste zadnji put uživali u seksu koji je od A do Ž (ili prigodnije, do O) bio baš po vašem scenariju i guštu, do te mjere da ste premoreni i potpuno ispunjeni zaspali? Ja probala razmišljat. Izdeprimirala se u roku dvije minute. 🙂

Zato meni cijelo vrijeme ova knjiga, razmišljanje o Anni i Catherine, priziva sliku Eve koja ne nagovara Adama da ode i ubere jednu zabranjenu jabuku koju će podijeliti. Ona sama odlazi do stabla i lijepo polako, veselo pjevušeći sebi u bradu, mirno bere i bere jabuke i puni košaru samo za sebe. 🙂 Kolika se pokora ili progona iz Raja dobija za tako nešto? 🙂

A ja razmišljam kako je razdoblje i prostor za eksperimentiranje u seksualnom odrastanju jako bitan. Kako je prostor da praviš i pogreške i krive procjene jednako tako bitan. Kako taj prostor treba ograditi od srama i zaštititi ga od gomile onih koji njime žele (pogotovo u ime žena) upravljati.
Pod time mislim jednako i na one koji kao svoju svetu misiju uzimaju čuvanje ženske čednosti i tjelesne čistoće do te mjere da sakate normalan ženski seksualni razvoj, kao i na one koji prijetvorno potiču žene na seksualne slobode, ubrzavaju i guraju seksualni razvoj, skrivajući pritom svoje prave motive i koristi.

Djevojke i žene bi trebale imati potpunu kontrolu nad time. A za to im, mislim, trebaju stalno dostupne i necenzurirane informacije kao i siguran prostor unutar kojeg o tome bez srama mogu raspravljati.

Eto, TO je ono što sam ja izvukla iz knjige, kada sam se zagledala malo pozornije između eksplicitnih scena Catherininih seksualnih maštarija. TO je ono o što je Catherine/Sasha htjela ispričati; svijet nije mjesto u kojem je slobodna ženska seksualnost, i fantazije kao njen sastavni dio, dobrodošla. U njoj ima jako puno politike. Ako ženska seksualnost nije posramljivana i potiskivana, onda je iskorištavana. I kako gotovo nikada nije potpuno u rukama samih žena.
Za neke od vas ova knjiga može biti previše. Catherinin svijet fantazija bi mnoge žene i muškarce natjerao da se razbježe k’o vjeverice.

No, Catherine je zabavna, šašava, iskrena pripovjedačica. Na kraju krajeva, upozorila nas je na početku knjige da ulazimo u njen najintimniji svijet – njene misli, a one nisu cenzurirane.

Catherine je inteligentna; razlikuje stvarnost i fantaziju. Brzo uči o svijetu moćnih i bogatih, o tome što sve oni mogu kupiti – šutnju i anonimnost prije svega. Trezvena je i uspijeva razlikovati svijet u kojem je ona glavni akter svojih fantazija i svijet u kojem bi ona bila samo lik u tuđim fantazijama – sposobnost da to dvoje razlikuje je i spašava.

Druge djevojke su one koje nisu na vrijeme vidjele razliku i stradale. Anna je ta koja je nestala.
Je li i Anne samo njena maštarija?
Je li i Anna samo žrtva svojih maštarija, koja nije vidjela granicu opasnosti između “oni su dio moje fantazije” i “ja sam dio njihove fantazije”?

—o—
Koliko sam vidjela po gomili online komentara na knjigu, gomila čitatelja i čitateljica se osjeća razočarano i prevareno. Očekivali su da im klub Juliette po nekoj formuli ponudi ono na što su navikli u erotskim romanima – tajni, zatvoreni, prestižni klubovi u koja oni dobivaju povlašteni ulaz i priliku da tamo, anonimni i zaštićeni, odprakticiraju sve svoje seksualne fantazije sa nestvarno zgodnim i privlačnim tipovima koje nigdje drugdje ne bi našli. A ono – dočeka ih gomila ogledala i nekoliko neugodnih istina.
Klub Juliette nije mjesto. Klub Juliette je tradicija. Tradicija moćnih i bogatih da kontroliraju seks, da kontroliraju seksualne živote žena. A moć i bogastvo su do sada bili pretežno u rukama muškaraca.

Mnogi zamjeraju i kraj. Catherine se odriče istraživanja svoje seksualnosti jer je shvatila da za to ne postoji sigurno mjesto u društvu u kojem živi – mjesto na kojem nitko neće iskoristiti žensku potrebu da istražuje.
Vraća se svom dečku kojeg doista voli, a cijena na koju pristaje je vrlo suboptimalan seksualni život. Gdje on diktira što je prihvatljivo, a što ne; njegove granice su jedine koje se poštuju.
Nije li to cijena koju svaka od plaća ili barem jednom plati?

Ukratko, ne očekujte tipičnu erotsku priču u stilu Sylvie Day, Samanthe Young, E. L. James i sl. Ali očekujte iznenađenja i testiranje vaših granica. 🙂
Naslovnica u tom pogledu prigodna, jednako koliko je i lijepa; ako odlučite zaviriti ispod sklopljenih ženskih kapaka – oooh, kakvi vas sve svjetovi tamo čekaju! 🙂

Kako je u zahvalama rekla sama autorica, Sasha Grey:

Ova knjiga je namijenjena svim ženama i muškarcima kojima je, poput mene, u jednom trenutku njihova života preostala samo književnost i i film kao ventil koji im je omogućio da se osjećaju ugodno u vezi s vlastitom seksualnošću.

Ovako je djelovala samo na mene, ne pada mi na pamet tvrditi da će knjiga na jednaka razmišljanja potaknuti bilo koga od vas. Možda će vam se na prvoj eksplicitnoj sceni zgaditi, ako ste navikli ili preferirate mekše erotske scene. No, ako ste među onima koje sočan, lasivan, možda čak i vulgaran vokabular dovodi u “ono posebno raspoloženje”, onda slobodno zavirite među korice. I za vas samo jedan moj savjet – znam da ih nitko ne traži, ali ih ja uvijek tu i tamo udijelim – kao što ne biste išli na polnoćku u zagrebačku katedralu nakon što popijete dvije čaše otopljene gorke soli, nije pametno ni čitati ovu knjigu ako nemate blizu sebe nekoga na koga ćete naskočiti kada vam se oči zacakle. 🙂

Hvala na golemom strpljenju!
Iva

P.S. – Svaka čast prevoditeljici, odličan posao!