Reći da sam razočarana bilo bi i grubo i neistinito, no daleko sam od “oduševljena”. A baš sam bila spremna biti oduševljena. Ipak, nisam nezadovoljna jer nisam među onima koji su ovim filmom pokradeni. Kako to? Jer sam pročitala knjigu. Sva ta genijalna priča je ipak ostala sa mnom, a imala sam priliku pogledati samo neke njezine dijelove na filmu. Žao mi je samo što će vjerojatno tisuće ljudi vjerojatno izlaziti iz kina u uvjerenju da su nasjeli na marketing i povjerovali da ih čeka poslastica. Priča je poslastica. Knjiga je poslastica. Film, na žalost, nije. Zašto?

Ono što odlikuje ovu knjigu je gomila, gomila, gomila znanosti. Biologija, fizika, astrofizika, kemija, klimatologija, meteorologija, povijest. Naravno, nije moguće svako “zašto” i svako “kako” prenijeti na film. Što je šteta, jer je ljepota (i težina, za one navikle na intelektualno manje zahtjevna štiva) upravo u svakom onom “zašto” i “kako” kojim Mark Watney rješava sranje u koje se uvalio. Istina, nije sva ta znanost ispravna, ali u kontekstu knjige je glavni sastojak napetosti. Gledajući prvih pola sata filma, bilo mi je jasno koliko sve ono što on radi nekome tko nije čitao knjigu izgleda monotono. Došlo mi je da zaustavljam film nakon svake četvrte scene i cijeloj dvorani objašnjavam priču iza onoga što Mark radi i zašto nešto radi – jer je fascinantno! Na žalost, velik dio knjige je odmah tu oguljen.
Druga velika zamjerka, i mislim da je ovo bespovratno oštetilo film, jest to što je sav humor iz knjige amputiran. Sva oštra prepucavanja i podjebavanja, sav “uvredljiv” jezik zbog kojeg knjiga, iako je SF, zvoni kao nešto realno, sve je to temeljito isprano iz filma kako bi, valjda, bilo prilagođeno osjetljivim ušima ciljane publike. Samo što ciljana publika nisu klinci od 9 godina, pa ne vidim razlog zbog kojega je gomila toga izbačena.
A tu su još i standardne zamjerke: neke velike scene iz knjige su na filmu izbačene, neke su potpuno izmijenjene. Neke stvari kojih u knjizi nema su na filmu dodane. No sve te promjene mi i nisu bile tako loše. Recimo, osoba koja na kraju KNJIGE napušta Hermes nije ista osoba koja na kraju FILMA napušta Hermes kako bi izvela nevjerojatno blesav i potencijalno brilijantan potez. Ipak, filmska verzija mi je draža. Ima više smisla. Bolje zaokružuje priču, bolje povezuje početak i kraj. And I love it!
Filmska ekipa je odlično odabrana i svi su obavili fenomenalan posao. Istina, možda na 3 ili 4 mjesta je gluma bila toliko primjetljiva, kao da su u film nalijepili neku rehearsal-scenu. Iskreno, Jeff Daniels me oduševio. Mislila sam da će biti isto kao što se dogodilo s Edom O’Neilom koji je zauvijek postao Al Bundy; da će Jeff Daniels i na setu “Marsovca” nastaviti izgledati kao Harry Dunne (“Glup i gluplji”). Nope. 🙂
Zapravo, sada kada o tome razmišljam, s “Marsovcem” mi se dogodilo isto što i sa serijom “Game of Thrones” – ništa nije baš onako kako bi trebalo biti, 90% mesa same priče nedostaje, a opet je ovo što je napravljeno tako dobro napravljeno i glumci su tako lijepo pogođeni, da ne mogu biti razočarana. Samo sam malo tužna. Najviše zbog onih koji će na temelju filma vjerojatno (i potpuno krivo) zaključiti da su knjige waste of time. A knjige su jedno potpuno drugačije iskustvo.
I zbog toga će, dragi moji, knjiga živjeti vječno. 🙂