Zabavne i pametne knjige su, priznajem, jedan jedini put kojim moja znatiželja tako rado i bez oklijevanja krene u upoznavanje povijesti i kulture neke zemlje i naroda. “Gods of Jade and Shadow” autorice Silvie Moreno-Garcia (a nedavno i knjige “Dogodine u Havani” autorice Chanel Cleeton) me brzo natjerala da se malo ugrizem za jezik zbog svih onih proteklih izajva koje su glasile nešto poput: “Mene vam povijest i kultura Južne Amerike slabo zanimaju.”

Možda je presudilo to što se majanski bog smrti u knjizi pojavljuje vrlo brzo i to kao od majke rođen… No, idemo ispočetka. 🙂

Casiopea Tun mlada je djevojka koja se, nakon očeve smrti, s majkom vratila u dom svoga imućnoga djeda. No, Casiopea i njezina mama ne žive lagodnim životom. Zapravo, ne treba čovjek pretjerano pozorno promatrati dinamiku odnosa ukućana prema njima da shvati da ih se tretira gotovo jednako poput sve ostale posluge.

Casiopeini dani ispunjeni su monotonim poslovima i pokušajima da izbjegne (često uzalud) nemoguća raspoloženja svoga onemoćalog, ali i dalje izrazito neugodnog djeda, te da se poštedi psina koje joj tako rado podvaljuje rođak, djedov miljenik.

Casiopea nije djevojka koju je, pak, lako zastrašiti; nije djevojka koja sanja krotke snove o malom ženskom životu koji se ne rasprostire šire od kućnoga krova. Casiopea je svjesna da je sposobnija za drugačiju sudbinu – u najmanju ruku onakvu kakva je namijenjena njezinom mekušastom rođaku. Pitanje je samo kako će sebi prokrčiti put iz te kuće, iz uloge služavke, dalje u život…

Tko bi rekao da će joj put u život omogućiti upravo – bog smrti?

Jednog sasvim običnog dana, Casiopea se, iziritirana posljednjom rođakovom podvalom, našla u pomalo prkosnom raspoloženju zbog kojeg se oglušila na djedovo pravilo koje je nalagalo da nitko – baš nitko, baš nikada – ne otvara drvenu škrinju u podnožju njegovoga kreveta.

Uvjerena da djed upravu tu skriva svoje bogatstvo, Casiopea je podigla teški poklopac i…

Next thing you know, pored nje, gol golcat, stoji privlačan muškarac koji joj se predstavlja kao bog smrti, obavještavajući je da je prije mnogo godina bio izdan i zatočen, da… eh… na njegovom tijelu neke stvari nedostaju (a NIJE TA stvar, evidentno) i da će povratiti punu snagu (khm!) kada te stvari pronađe i ponovno zauzme prijestolje u svijetu mrtvih. Casiopeu je, kaže on svečano, dopala čast da mu služi i da mu u toj misiji pomogne.

Well, how do you say “no” isklesanom bogu smrti koji gol stoji pred tobom?

U narednih tristotinjak stranica ovaj neobični par vodit će nas kroz lijepe, šarene, ali i opasne predjele svijeta živih, ali i svijeta mrtvih, upoznajući nas s mnogim osebujnim likovima majanske mitologije.

Moram priznati da sam zaista uživala u ovoj priči; Casiopea je pametna i pribrana mlada žena kojoj je autorica, zahvaljujem nebesima, namijenila sudbinu zanimljiviju i složeniju od one koju dobije devedeset posto mladih junakinja NA (new adult) romana.

Žao mi je samo što roman nije bio duži, što ova fantastična avantura nije bila slojevitija, da ozbiljnije i obilnije zahvati ovaj nevjerojatno zanimljiv mitološki svijet.

Imam osjećaj da bi iskusniji (neću reći stariji – naprosto netko tko iza sebe ima barem 5 fantasy naslova) autor ili autorica napisala knjigu koja na mjestima nije toliko predvidljiva, toliko… reći ću amaterska, ali reći ću to vrlo oprezno jer ne znači “ne sviđa mi se”, nego “zaslužila je i mogla je biti još barem 30% bolja”.

Mislim da bi Laini Taylor rasturila ovo, ali nadam se da će Silvia Moreno-Garcia nastaviti brusiti pero na ovakvim novim, svježim pričama.

Ako tražite nešto zabavno i nekonvencionalno za nadolazeće tmurne mjesece, koji su, po meni, stvoreni za istraživanje fantastičnih svjetova između korica, s ovom se nećete zeznuti. Ako ništa drugo, bog smrti u ovoj knjizi je jako hot, a priča vas neće ostaviti s dojmom da ste čitali nekakvo već viđeno, prezašećereno romantično štivo.