Knjige koje govore o knjigama su nešto na što sam jako slaba. Kada ih vidim u knjižarama ili u web-shoppovima, zaboravim na one kilometarske to-read i to-buy popise koje redovito provjeravam u aplikaciji na svom mobilnom telefonu i važno mi je samo da što prije doma dovučem novu knjigu o knjigama.

Znam da nisu sve jednake kvalitete. Znam da se mnoge ponavljaju. Znam i da neke imaju tako malo stranica i tako puno ilustracija da se jedva mogu nazvati knjigama, ali znam da sam pred svima njima potpuno bespomoćna.

I znam da nisam jedina.

Mislim da čak nisam ni upoznala nekog kolegu ili kolegicu knjigoljupca, a da nismo dijelili ovu čudnu opsesiju. A i savršeno je jasno zašto je dijelimo – mi koji volimo čitati gotovo jednako jako volimo pričati o onome što čitamo. Međutim, često se dogodi da nemamo s kime i to baš onda kada mi imamo vremena i volje za to. Nema problema, knjiga o knjigama se skida s police i započinje kratko razdoblje sreće i opijenosti dok listamo stranice.

Prva stvar koja mi je privukla pažnju na ovu malu zbirku eseja o životu i čitanju je bila, naravno, preslatka naslovnica. Tek kada mi je knjiga došla u ruke, vidjela sam da je ona tek portal u mnogo širi, dublji, ljepši i stariji svijet koji je stvorila Anne Bogel, za koju nikada prije toga nisam ni čula.

Anne Bogel je book-blogerica koja je svoj blog, Modern Mrs. Darcy, počela pisati 2011. godine. Do danas je, osim što je pročitala stotine knjige (kako je u tome uspjela piše upravo u ovoj knjizi, “I’d Rather Be Reading”), napisala dvije – ovu i jednu prije nje koja se zove “Reading People” , započela svoj podcast o knjigama i čitanju koji se zove “What Should I Read Next” i uspjela podignuti obitelj s četvero djece i jednim psom.

Zapravo, pomalo o njezinom životu možete saznati baš u ovoj knjizi, “I’d Rather Be Reading”. A ja bih rado da joj treća knjiga bude na temu kako joj je sve to pošlo za rukom. 😀

Ova knjiga sadrži 21 esej o životu jednog čitaoca – o tome kako se čovjek zaljubljuje u knjige, što mu one znače u različitim fazama života, kako otkriva nove naslove, kako se preko knjiga koje voli povezuje s drugim ljudima, ali i sa samim sobom. Također, Anne Bogel piše simpatične anegdote o, kako ih ona naziva, “čitalačkim grijesima” – onim sitnim malim mukama i nedaćama koje su poznate samo ljudima koji ne mogu živjeti bez knjiga.

Meni najdraži eseji odnosili su se upravo na te muke i dileme; kada bih barem pola vremena koje provedem razmišljajući kako da presložim policu s knjigama potrošila na, recimo, pranje zelene salate ili špinata, možda bih u konačnici živjela malo duže, pa bih stigla pročitati malo više knjiga prije nego otegnem papke. 😀

Volim čitati i o tome na koji način ljudi otkrivaju svoje najdraže knjige; Anne Bogel tako lijepo opisuje kako put do susreta prave knjige i pravog čitatelja zna biti vijugav i misteriozan, i da su trenuci u kojima se knjiga i čitatelj zaljube neki od najpamtljivijih u našim životima, makar to nikome nećemo priznati.

Jako mi se sviđa je kroz čitavu knjigu naglasila važnost svog vlastitog čitalačkog puta – svi mi osjećamo pritisak zbog toga što drugi čitaju brže, čitaju “važnije”, “bolje”, “pametnije” knjiga; osjećamo možda sram i krivnju što nismo pročitali onoliko klasika koje je pročitao netko drugi ili što ne pratimo tako dobro suvremene književne hitove.

Anne Bogel tako lijepo podsjeća čitatelja da je ono najbitnije i najljepše upravo njegov vlastiti put kroz tu čudesnu zemlju knjiga. Ono što čitamo nas polako i neprimjetno, ali sigurno i trajno oblikuje i ne postoji prave i pogrešne knjige, ne postoje općento važne i nevažne knjige – na svijetu ih ima toliko nezamislivo puno da svatko može tražiti i birati naslove prema vlastitim ukusima, željama, mogućnostima, trenutačnim potrebama i preokupacijama.

I upravo u tome i jest ljepota čitalačkog života – što nitko ničiji ne može kopirati i svačiji je jedinstven i neponovljiv, poput snježne pahuljice.

Osvojila me ova mala knjiga. Čita se u dahu ili u danu, kako kome obveze dozvoljavaju, a može se razvući i na nekoliko tjedana – svaki esej može biti i tema malih meditacija o čitanju. Iz ove knjige bi se dale uzeti mnoge teme za zanimljive razgovore na susretima book-klubova. Nevjerojatno je, zapravo, koliko toga nudi ova mala zbirka. Sretna sam što je imam i jedva čekam nabaviti i “Reading People”.

Hvala na strpljenju!