Evo mene, opet na putu da se uvalim u nezgodnu situaciju – da doživljajem jedne hvaljene knjige (ili izostankom određene vrste doživljaja) javno demonstriram nerafiniranost vlastitog duha i intelekta.

Nakladnik V.B.Z. ima odličnu biblioteku koju zove “Europom u 30 knjiga”, a roman “Plava lisica” odvodi nas na Island, kako bismo kroz narodne mitove i Sjónovu fikciju upoznali čudovište nalik na čovjeka.

U nešto više od stotinjak stranica, provest ćemo deset dana u 19. stoljeću, opkoljeni hladnoćom – onom koja je posljedica klimatskih prilika podneblja i onom koja je rezultat okorjelog ljudskog srca.

S prvim dijelom knjige, pratimo odlučnog i strpljivog čovjeka koji kreće u lov na jedinstveno stvorenje – plavu lisicu. U njegovom kraju, kaže knjiga, plave lisice iznimno su rijetke – po cijelom kraju se pročuje ako se pojavi samo jedna. Čovjek je želi za sebe i mi smo zadivljeni nepokolebljivom odlučnošću tog čovjeka koji zbog svoga cilja neustrašivo prkosi vremenskim uvjetima koji od istog poduhvata odvraćaju mnoge druge muškarce. Pomalo nas uznemirava što u njemu naziremo nešto hladnije od zime i leda, nešto neuništivo. Čovjek je to koji strpljivo čeka kako bi ugasio život jednog bića. Egzotičnog bića, ali – razumljivo – bića koje je u prirodnom poretku njemu inferiorno. Napeto promatramo njihov polagani ples; progon i bijeg. Nismo sigurni za koga potajno navijamo.

U drugom poglavlju susrećemo Friðrika Friðjónssona, botaničara koji se davno nastanio u imanju u Brekki, Friðrik se upravo sprema pokopati svoju kćer, Abbu. Govori nam kako ju je i gdje pronašao; njegova sjećanja njemu su još uvijek potresna. Kako nam raspreda priču o svojoj i Abbinoj prošlosti i kako nam je povezuje s pričom čovjeka koji je, gotovo istovremeno kada je Abba preminula, krenuo u lov na lisicu, emocije i odnos prema pročitanome u knjizi se prevrće naglavačke. Divljenje prelazi u šok, onaj neki čudan zazor i uznemirenost i zgražanje i gađenje. Do kraja knjige na nas ne prestaju padati neotopive pahuljice tuge…

Pa ipak, nešto u ovoj knjizi nije mi bilo dovoljno. Dovoljno što? Naprosto dovoljno.

Sigurjón Birgir Sigurðsson ili, jednostavnije, Sjón, aktivan je i utjecajan član islandske likovne i glazbene scene, kažu na službenoj web-stranici nakladnika. Plodan je i uspješan i kao književnik; iza njega je sedam romana (“Plava lisica” mu je peti objavljeni roman), devet zbirki poezije te razna djela pisana za djecu. Njegove knjige prevedene su na 35 jezika.

“Plava lisica” je, postane čitatelju jasno jako brzo, roman koji je pisao netko s posebnim talentom za lirično aranžiranje opsežnih i teških tema. Sama poglavlja vizualno otječu prema formi strofe, a čitatelj o zbivanjima više nagađa (i to točno) i interpolira iz sugeriranog, nego što mu pripovjedač kaže.

Ipak, koliko god je knjiga pitka i lijepo pisana, koliko god je rasplet šokantan i koliko god je priča nekakva bajkovita kritika i današnje čovjekove naravi, nije me dotakla. Nije me oborila s nogu.

Kratka je i čita se vrlo brzo. Jedna je od onih knjiga o kojima čovjek odmah ima snažne dojmove (pa taman to bila i snažna ambivalencija prema pročitanome), ali nedefinirano mišljenje o pročitanome koje će se možda iskristalizirati kroz nekoliko narednih dana.

Pokušala sam se ispitivati zbog čega je kod mene izostalo to zabezeknuto oduševljenje koje ova knjiga, vidim po osvrtima, izaziva kod drugih čitatelja. Uvijek se nekako volim vaditi na svoju neukost i bosansku intelektualnu nedobrušenost, pa ću se i ovoga puta osloniti na te “ispričnice”. 🙂 A možda sam samo iscrpljena pričama u kojima najgora ženska sudbina uvijek ima samo jednu te istu varijantu.

Čekam pisca, i to muškog pisca, koji će najveću žensku tragediju vidjeti u nečem drugom osim u onome što joj učini ili može učiniti jedan muškarac, tko god on bio.

Ne mogu završiti osvrt, a da ne spomenem kako sam preporuku za ovu knjigu dobila od djevojke čiji ukus iznimno cijenim, a ona je njome oduševljena, pa nikako ne savjetujem zaziranje od čitanja “Plave lisice” samo na osnovu ovdje napisanog.

Zapravo, evo vam dobre prilike da je procijenite sami. Nekome od vas je poklanjam.

KAKO DO KNJIGE? (***DARIVANJE ZAKLJUČENO***)

Ako želite sudjelovati u darivanju, na Facebook stranici ispod objave recenzije i darivanja napišite jeste li čitali koju od knjiga iz V.B.Z.-ove biblioteke “Europom u 30 knjiga”, koje ste naslove čitali i kako su vam se svidjeli? Ako niste čitali ništa iz te biblioteke, napište koji naslovi vam se čine zanimljivi. Puni popis biblioteke “Europom u 30 knjiga” možete pogledati na njihovoj službenoj web-stranici.

Hvala vam i sretno! 🙂