• ZA IZDAVAČE
  • PRAVILA
  • O BLOGU
  • O MENI
  • IZ MEDIJA
  • KONTAKT
  • FAQ
  • POČETNA
  • RECENZIJE
    • Po godini recenziranja
      • 2019
      • 2018
      • 2017
      • 2016
      • 2015
      • 2014
      • 2013
  • OSTALE OBJAVE
    • NOVO
    • NAJAVE
    • POPISI
    • POPISI PROŠLOGODIŠNJIH RECENZIJA
  • PODCAST
  • Kolumna
  • MISIJA 2019
  • Blogging

OTOK MORSKIH ŽENA – Lisa See

January 02, 2020 0 Comment
Kada biste danas posjetili otok Jeju i muzej Haenyeo, saznali biste za tradiciju ronjenja i ribarenja na dah staru oko …
Read More

BORNHOLM, BORNHOLM – Hubert Klimko-Dobrzaniecki

October 05, 2016 0 Comment
Ako postavimo dvije osobe u isti, relativno uzak životni prostor, i promatramo ih neko vrijeme, vidjet ćemo kako uskoro usklađuju …
Read More
O MENI
O MENI

Ne želim vam prepričavati knjige; želim vam pričati kako se zbog njih osjećam.

Hvala vam što ste tu. Nadam se da ćete na ovim stranicama, osim pravopisnih pogrešaka, pronaći za sebe nešto lijepo i korisno. :)

Vidimo se na Instagramu!

bibliovca

🙋‍♀️pro-abortion🙋‍♀️
📖 Your excuse for spending too much money on books since 2013. 📖

Iva Rajić - Bibliovca
Nemojte slučajno kupiti ovu knjigu online! Ni slu Nemojte slučajno kupiti ovu knjigu online! Ni slučajno! Ne. Po ovu se TRČI u prvu knjižaru! Čekati 2-3 dana da vam je dostave je predugo! 😱

Eto vam, tako lijepo i jednostavno objašnjena i prikazana povijest jednog sakaćenja (ne znam kako drugačije to nazvati, blaži izraz i ne zaslužuje).

Eto vam studija slučaja normaliziranog, a zapravo nakaradnog odgajanja u neravnopravnost koja služi svima osim ženi; svima služi da žena služi.

I to se zove ljubav. Ljubav prema djevojčicama...

Srce mi se slama i kosti bi mi vrištale da mogu. 

Vlatka Tor je virtuoz s riječima. Bolje od ovog prijevoda, sigurna sam, nije moglo. 🙌🖤

Još ste tu? Ma TRRRRČITE!!!

@fraktura_knjizara hvala... Ali HVALA! 🫂
Ova bi objava mogla pokrenuti novi cancel-this-bit Ova bi objava mogla pokrenuti novi cancel-this-bitch val... 😁

No, ajmo redom. 
Sretan 87. rođendan nobelovcu!

Kroz mjesec dana u Španjolskoj izlazi knjiga "Los Genios" koju je napisao peruanaki spisatelj, Jamie Bayly.

O koja dva genija?
O Willu Smithu i Chrisu Rocku... 😁

Mario Vargas Llosa i Gabriel García Márquez skoro su 10 godina bili prisni i odani prijatelji.

A onda je Vargas Llosa 1976. u kazalištu u Mexico Cityju tako šakom raspalio Márqueza, da je ovaj ostao ošamućen ležati na podu.

"Ta knjiga će biti prepuna laži" izjavio je Vargas Llosa kad su ga priupitali što misli o najavljenom romanu.

Ta knjiga je povijesni roman, kaže Bayly, ali nije i povijesni dokument; priča je nadahnuta stvarnim događajima i tek je nagađanje o privatnim odnosima autora i spektakularnom raspadu jednog golemog prijateljstva.

Što je bio uzrok tog raspada? Nitko ne zna. Vargas Llosa je jednom samo kratko prokomentirao: "Žene..."

🤷‍♀️😁

Voljela bih pročitati. Ne znam zna li itko tu za ovu knjigu i hoće li kome biti zanimljivo da je prevodi. Nadam se da će biti barem engleskog prijevoda... 🙈
Sigurno ste ih vidjeli na stotine (a bili okružen Sigurno ste ih vidjeli na stotine (a bili okruženi tisućama) ovih dana. 💚

Jutros sam Gregu pratila do škole i dok smo brbljali, ispred i oko sebe smo čuli: "Ijuuuu, fuuuj, vidi!" i "Bljaaak!" i "Zgazila sam jeee, odvratnooo!"

Prije nekoliko dana, kad sam se ranim jutrom nakon obilne kiše vraćala doma s trčanja, u blizini nasipa po asfaltu ih je bilo toliko da sam jedva mogla čitavom tenisicom stati, pa sam imala jedno kilometar najglupavijeg baletnog poskakivanja po cesti i zanimljivu upalu nikad prije upaljenih mišića potkoljenica...

Kišne gliste su bile sastavni dio djetinjstva nas koji smo odrastali i odrastamo daleko od strogo betoniranih dijelova grada. Svaka nova generacija djece je, čini mi se, mrvicu dalje od toga da ikada doživi bliski kontakt sa životinjama kakav smo mi imali - zavući ruku u slamu i izvući kokošje jaje, držati lončić u koji je baba namuzla kravljeg ili kozjeg mlijeka dok si se ti stajala na sigurnoj udaljenosti da te krava ne opali repom ili nečim ubojitijim...

Kako su uzvici djece privukli Greginu pažnju, nisam htjela da njegovo iskustvo s kišnom glistom počne i zapečati se na gađenju izdaleka.

Ta su mala bića toliko važna za naš eko-sustav. 🖤

"Znaš ti, sine, što je ovo?" Nije Shaq. 🤪

"Kišna glista. I nije fuj. Migolji se jer nema nogice i rukice da se miče, samo svoje tijelo. Njime osjeća sve, jer nema ni okice ni uši. One ti izađu kad padne kiša jer ne mogu disati ako vodica jako začepi sve rupice u zemlji. I jako su, jako korisne. Papaju trule biljkice i kako rovi duboko u zemlju, tako dolje unosi kisik i mrvi zemlju i nosi hranu koju probavi za žive biljke i stabla, pa se oni mogu lakše svojim korijenjem hraniti. Bez njih bi biljkama i stablima bilo teže, a i ptice ne bi imale što jesti."

Uzela sam ih nekoliko, nježno, i maknula na vlažno i sigurno tlo, dalje od puta kojima su djeca stampedirala.

Kad se vratio iz škole, s vrata je uzbuđeno rekao: "Mama, spasio sam znaš koliko glistica? Dvadeset! Ovako sam ih njeeežno uzeo prstićima i..."

Ne znam što će s tim glisticama biti, ali znam da smo svi doomed (ako već nismo nepovratno) ako nove generacije rastu znajući pretežno strah i gađenje prema prirodi.
Neki dan sam u inboxu vodila kratak razgovor o ovo Neki dan sam u inboxu vodila kratak razgovor o ovoj knjizi i dala sam svoj prvi dojam negdje na pola čitanja - da me prati taj neki "već viđeno" osjećaj. Pretpostavljam da je Ferrante postavila ton i kriterij za neke obiteljske priče, pa sam zločesto iskomentirala da je ovo još jedan u nizu wanna-be-Ferrante romana.

Sad bih si najradije opalila šamar za tu lajavost.

Već je par dana prošlo kako sam dovršila knjigu i progoni me, vidim da me progoni. Neke rečenice me progone. Zadnja dva-tri poglavlja me progone. Vidim da su začačkala neke teme i priče koje nisu moje osobne, ali su mi važne jer su ženske, jer su bolne.

Kako su ljudske sudbine kao kaledioskop - kreneš iz iste pozicije, ali ako pomakneš nešto tek pola milimetra umjesto jedan cijeli, dobiješ sasvim novi svemir. I nekad je prekrasno. I nekad je tako, tako bolno i nepravedno.

Voljela bih da mogu povući što sam napisala, da ispred sebe sad ispadnem pametnija. Ali neću - moja prva reakcija je bila onih pola milimetra pomaka, drugi val dojmova dolazi s daljnjim okretanjem kotačića. Lakše mi je vidjeti koliko učim i kako se moje misli i percepcije mijenjaju kada imam neku početku točku - ishodište vlastitih pogrešaka.

Više se ne sramim svih mjesta iz kojih sam nekada kretala; nekada su bila jedina moguća i nije fer na njih s protokom vremena i s akumuliranjem iskustva gledati sa sramom. Od nekud sam morala krenuti. Bitno da sam krenula i nastavila se kretati...

I uvijek će postojati nit koja veže sadašnju mene i to prošlo mjesto. Ne bih je prekinula ni za što na svijetu.

I to vam je, između ostalih, jedna prekrasna poruka ove teške, bolne knjige.

🖤

Prijevod: Srećko Jurišić
Divan dan u gradu za fotkati sebe ili se za Instag Divan dan u gradu za fotkati sebe ili se za Instagram.

Maloprije s vidikovca gledam katedralu i sebi u bradu njurgam kako mi baš neka skela smeta da uslikam jednu prekrasno generičku fotku tornjeva koju neću nikad iskoristiti i koju ću obrisati za 4mj, skupa s 2000 drugih sranja kojima ću zatrpati mobitel.

Stanu pored mene 2 cure. Jedna vadi mobitel, druga zauzima pozu.

Ova s mobitelom pita: "Koliko ćeš nogu?"

Okrenem se da odem, da se opuštenije slikaju bez nekog stranca koji unosi ukočenost u poziranje i mislim si: "Jebo te, stara sam. Mene zanima da me netko to pita samo kad metne pečeno pile pred mene."

Neka vam je vesela nedjelja. 💋
Kol'ko ćete vi nogu?
Dala bih ja ove svoje, al' sam ih skršila jutros. 🤣 ❤️
Kakva. Knjiga. 🤯🔥 Htjela sam baciti oko na Kakva. Knjiga.
🤯🔥

Htjela sam baciti oko na nju taman prije Uskrsa, prigodno... I kakva dobra odluka.

Ma ova kao 🚀 leti na popis mojih najdražih za ovu godinu, točno znam kad naletim na takvu. 🙌

Ostala sam je čitati dugo, dugo...

I glava mi je puna misli. Bježe mi često na one klečavce okolo, koji vole tvrditi da su se određene žene svojim ponašanjem "odmetnule od Isusa"...

Razmišljam kako smo mi zapravo Isusu sličnije nego što bi oni ikad priznali.

Ako se dobro sjećam, i on je izgovorio riječi: "Ovo je MOJE tijelo..."

I onda su ga razapeli.

Ovaj Uskrs će se pamtiti drugačije.

Kakva. Knjiga.
Jedno je sigurno - završilo je doba trčanja na u Jedno je sigurno - završilo je doba trčanja na ugodnih -7 do 0, stiže "ne diraj me, mokra sam i smrdim" sezona.

Naredni mjeseci su također i najpitomije razdoblje za započinjanje s aktivnostima na otvorenom ako ih isprobavamo po prvi puta ili im se nakon duge pauze (puno je razloga, svi su legitimni, život je zajeban i čovjeku se svašta dogodi) vraćamo.

No, toplo i lijepo vrijeme nas može obeshrabriti jer čim izađemo na ulice, parkove, igrališta, šumske i planinske staze susrećemo one koji izgledaju kao da, za razliku od nas, znaju što rade. Što li će misliti o nama?

Ništa, uglavnom. Previše krepavaju utopljeni u mislima šta njima to u životu treba, jel' ta bol u trbuhu od gladi ili da počnu tražiti prvi grm, zašto je svaki jebeni vikend neki rođendan, svadba, krizma, krštenje i tko će sve to platiti, kad će GRRM izdati The Winds of Winter...

Ljudi su zaokupljeni svojim mislima i problemima. Sudeći po trkačima koje poznajem, uglavnom im je drago vidjeti druge trkače. Jedino nas biciklisti ne vole. Ni mi njih. (teeth) (Zezam se malo...)

Ako razmišljate o tome da baš ove godine, baš sada počnete pokušavati s tim trčanjem, bit ću drska da ponudim svoje neprofesionalno mišljenje potpunim, ali potpunim početnicima - osim tenisica, jedino što vam treba je - vrijeme.

Znam koliko ga je teško izbiti iz rasporeda. Pa kad se već izborite za njega, nema ga smisla opteretiti brigama oko toga što je ispravno i dovoljno brzo i dovoljno dugo. Ispunite svoje vrijeme otkrivanjem užitka u kretanju i disanju. Trčati znate, hodati isto. Sto posto. Treba vam PRIJE SVEGA da vam kretanje bude užitak, radost i zabava. Ostalo će doći. POLAKO.

Htjela sam vam predložiti koje ljude da pratite i koje knjige da čitate ako ste, kao ja, smrtnik koji treba trčanje kao nešto što će donijeti balans, smijeh, zadovoljstvo u moj život, u stvarni, realni raspored jedne zaposlene mame koja nema "idealno trkačko tijelo", što god pod time mislili oni koji tvrde da tako nešto postoji...

Idealno trkačko tijelo je ono koje se veseli trčanju.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
#trcanje
"... pokazao sam joj i kako da mi ga drži. Ma sve "... pokazao sam joj i kako da mi ga drži. Ma sve što zna sam joj ja objasnio."

"Meni ga je Lana ovako... Ovako... I onda ovako..."

"E, a Mia... Čovječe... Do ovdje mi ga je mogla staviti..."

Sporo trčim, ali i sporo hodam (koliko god se trudila ispružiti korak, mala sam, jbg), pa se često nađem kao svjedok nekim razgovorima čiji sudionici mi prilaze s leđa, pa me preteknu. Pogotovo ako su glasni. A ovi dečki, jako mladi dečki, bili su jako glasni. 

I vrlo eksplicitni, riječima i rukama.

Dok su odmicali i dok mi se njihov razgovor gubio iz dosega sluha, razmišljala sam o tim curama. O curama općenito.

Koje su šanse da se mi, žene i djevojke, ovako otvoreno, javno, glasno, ležerno, bez straha i srama na cesti dobacujemo svojim prvim (ili bilo kojim) seksualnim iskustvima i opisima istih? 

Ne, ne mislim da je to tema za "iza zatvorenih vrata" i da "nije za tako mlade". Jest. Mladi se seksaju i seksat će se, samo će ih osude, strah i sram osuditi na lokacije i interakcije i okolnosti koje su uvreda njihovom normalnom interesu za seks.

Koje su šanse da ću ikad na cesti čuti: "Ja sam ga tome naučila. I njega i Marka. Sve što zna, ja sam mu pokazala."

Razmišljam o tim curama čija imena su glasno izgovarali... Znajući što znam o prosječnom roditelju kod nas, znam točno što bi bila žalosna, tužna reakcija kada bi saznali za prva seksualna iskustva svojih kćeri. Tuga me sravni kad počnem razmišljati i u glavi nabrajati lepezu prosječnih reakcija...

Koliko smo daleko od toga, recimo, jedna takva cura od svojih roditelja čuje rečenicu: "Dobro, a jesi ti inzistirala da i ON nauči što je TEBI lijepo? Da probate nešto što je TEBI zanimljivo? Jesi ti njega što naučila? Nebo zna da IMA toga..."

Na stranu, za sada, svi prijeko potrebni razgovori o zdravlju, higijeni, privatnosti, povjerljivosti, osjećajima, očekivanjima i sl.

Ali ovakva sloboda i pravo na seksualnost uopće... Voljela bih to i za cure, a ne samo za ove simpatične klipane koji palamude kako su neku mladu ženu "naučili sve što zna", dok si iz dupeta izvlače gaće koje im je mater prala... ❤️
Trying to slow down time this morning... 🖤 Trying to slow down time this morning... 🖤
Load More... Follow on Instagram
KNJIGA TJEDNA
KNJIGA TJEDNA
OVIH DANA ČITAM
OVIH DANA ČITAM
VESELIM SE OVOJ KNJIZI
VESELIM SE OVOJ KNJIZI
RECENZIJE PO NAKLADNIKU
  • Algoritam
  • Buybook
  • Disput
  • Fokus
  • Fraktura
  • HENA COM
  • Iris Illyrica
  • Ljevak
  • Lumen
  • Meandarmedia
  • Mozaik knjiga
  • Neptun
  • Oceanmore
  • Planetopija
  • Profil
  • V.B.Z.
  • Vuković & Runjić
  • Znanje
ARHIVA
In Case You Missed It

LITERARNA ZIMNICA – novi jesenski naslovi

Najbolje knjige pročitane u drugoj trećini 2017. godine

Najbolje knjige pročitane u prvoj trećini 2017. godine

8 najboljih knjiga pročitanih u 2016. godini

VIDIMO SE INSTAGRAMU

Instagram has returned invalid data.

Pratite me na Instagramu!

Copyright @Bibliovca 2017