Dobro mi došli natrag! 🙂 Jeste se zabavili? Otrijeznili? Probavili sve što se trebalo probaviti? Budim li vas iz post-blagdanskog stupora? 🙂
Onima koji su morali raditi ovih nekoliko dana neposredno prije i nakon Nove godine želim sretan prvi vikend u 2014. Lijepo mi se odmorite. Onim mlađima, kojima je ovo tek najobičnija subota i planiraju se večeras opet negdje obeznaniti – svaka vam čast, ja ne bih mogla. 🙂 Raspoložena sam najviše za nekakav filmić koji bih gledala iz jazbine napravljene od tri deke i osam jastuka. 
Zato ću ovih dana natipkati nešto laganije postove, samo za zagrijavanje. Plan i raspored izgledaju nekako ovako:
4.1.2014. – 13 knjiga koje sam započela u 2013., ali ih nisam dovršila
5.1.2014. – 13 knjiga u koje sam se zaljubila u 2013. (to ujedno znači da me za te naslove nije strah da ćete me tražiti naoružani sjekirama, zato što “ovo NIŠTA ne valja, lagala si, dođi ovamo sad…”
6.1.2014. – 14 knjiga koje svakako planiram pročitati u 2014. godini
Prvi popis sadržava knjiga koje sam započela, ali nikada nisam dovršila. Zašto? Neke su mi naprosto prestale biti zanimljive nakon nekoliko poglavlja. Druge su bile zanimljive, ali sam ja vrlo distraktibilno biće i vjerojatno sam paralelno s njima započela čitati neku drugu knjigu koja me potpuno okupirala. A onda je od nekud iskrsnula neka druga, pa treća, pa četvrta i na kraju više nisam mogla samo nastaviti tamo gdje sam stala, jer se više nisam svega točno ni sjećala. 🙂 Takve knjige, koje nepravedno ostadoše nedočitane, a zapravo im ništa ne fali (možda im se i vratim ove godine) sam u tekstu označila malo drugačije.

1. “Žohari” by Jo Nesbo

Nesbo i ja se ne podnosimo baš najbolje, kao ni Larsson i ja. Počela sam ga čitati na temelju preporuke i uz naputak da nije zapravo bitno s kojom knjigom se započne, sve mogu funkcionirati same za sebe. Kasnije me kolegica prekorila i rekla da su knjige super i da sam si sama kriva što nisam krenula od početka, gdje god on bio. Priznajem i prihvaćam krivnju, barem što se Nesboa tiče. S Larssonom sam krenula od početka, ali nije pomoglo. Ne odgovara mi. Samo muči ono što me muči i sa sljedećim naslovom na popisu… 

2. “50 nijansi slobodniji” by E. L. James 

Moj problem je što imam iracionalan nagon da dovršim serijal jednom kad ga započnem. Tako sam i ovo počela čitati početkom prošle godine, samo da konačno zapečatim tu sagu. Onda sam došla do kraja prvog poglavlja i “moja unutarnja boginja” i – to je bilo to. Kraj. Nema šanse. Ne mogu ja ovo. Mislim da će ove dvije trilogije biti prve na kojima će se Iva učiti rezati pupkovinu sa serijalima. 

3. “Tender Morsels” by Margo Lanagan *

Nakon što sam “The Brides of Rollrock Island” progutala u par dana, grčevito sam tražila bilo što drugo od Margo Lanagan. Zapravo je vrlo tužna i mračna, emocionalno zahtijevna, odlična za neka melankolična raspoloženja kada se sve alegorije ove priče mogu lakše shvatiti. Ali je malo spora. A i nekakav dlakavi, pohotni, nedopadljivi patuljak stalno skače iz poglavlja i poglavlje i remeti mi čitateljski zen. 🙂

4. “Gold” by Chris Cleave

Zanimljivi odnosi između dvije najbolje prijateljice koje su ujedno jedna drugoj jedine dostojne suparnice u natjecateljskom sportu kojim se bave. Zanimljiv trokut sa suprugom jedne od njih. Sporo, razvučeno, nisam ni na pola knjige mogla procijeniti što je zapravo glavni čvor priče koji se mora raspetljati.

5. “Nothing to Envy” Barbara Demick *

Priče ljudi koji su prebjegli iz Sjeverne Koreje; odlična knjiga koja nam kroz sjećanja ljudi koji su prebjegli iz Sjeverne Koreje donosi dragocjena saznanja o životu u ovoj posljednjoj totalitarnoj zemlji na svijetu.

6. “The Night Circus” by Erin Morgenstern

Ovu knjigu sam prvi put počela čitati ljeto 2012. godine. Svijet o kojem priča je magičan. Stvarno ne znam zašto je ne mogu čitati, ali ne namjeravam pokušavati još jednom. :-/

7. “A Week in Winter” by Maeve Binchy

Uzela sam je zbog toga što se radnja zbiva u ruralnim sredinama Irske, gdje likovi napaćeni životom i svojim lošim izborima dolaze da se odmore i pomire sami sa sobom. Točno znam što me najviše smetalo u knjizi – autoričin glas. Sve objašnjava, sve zna i sve će ti ispričati, neće ništa prepustiti mašti, slutnjama, nagađanju. Kad je sve tako “sažvakano” za mene, izgubim apetit. 🙂

8. “Matched” by Ally Condie

U potrazi za distopijskim YA knjigama, da nadoknadim nedostatak vitamina K (Katniss / The Hunger Games), jedno vrijeme sam tražila slične priče. Ova knjiga je bila OK, ali ništa više. Drugi, puno zanimljiviji naslovi su je glatko izgurali van.

9. “The Cleft” by Doris Lessing

U jednoj fazi čitateljskog života prošle godine zaželjela sam se klasičnih feminističkih štiva. Shvatila sam (donekle) kamo ide ova priča, ali stil pisanja me dotukao. U nastojanju da cijeloj priči podari taj jedan arhaični duh, svaka rečenica sadrži gomilu riječi koje su naprosto višak, pa moram minirati tekst u segmentima od točke do točke da bih shvatila što je bitno. Zamorno.

10. “Tapestry of Fortunes” by Elizabeth Berg

Pfff, nemam pojma, najiskrenije. Lijepo pisano, odlična psihološka karakterizacija likova, oko za detalje na kojem zavidim, ali… neštoneštonešto…

11. “City of Bones” by Cassandra Clare

Prvo sam odgledala film i htjela sam naknadno pročitati knjigu, jer me bilo sram što se to dogodilo takvim redoslijedom. Nisam daleko odmakla. 🙂

12. “Pred tobom” by Sylvia Day

Od svih dom&sub knjiga koje se moglo naći prošle godine po hrvatskim knjižarama, knjige E.L. James, S. Reynarda (Gabrielov pakao) i S. Day su prevedene. Nakon što sam pročitala “Gabrielov pakao” i pošteno se iznervirala, htjela sam vidjeti jesu li baš sve te knjige na isti kalup, pa sam dograbila i “Pred tobom”. Mislim da sam negdje u postu o knjizi “Gabrielov pakao” natipkala neke zajedničke značajke muških likova u tim knjigama. Nisam dovršila ovu knjigu, ali sam pročitala dovoljno da zaključim da mi se od svih tih “ja Tarzan, ti Jane” parova, Gideon i Eva najviše sviđaju. Najmanje su patetični. Ako nekome nedostaje naslova u kojima alfa-on sa svojih 200kg mišića naganja krhku nju, četiri puta manju i lakšu, preporučam serijal “Highlander” od Karen Marie Moning. Likovi su uvjerljiviji i ima ih puno više, a i imaju smisao za humor.

13. “Divna propast” by Jamie McGuire

Ista “ja Tarzan/ ti Jane” tematika, samo spada u relativno novi NA (new adult) žanr. Da i naši dragi adolescenti ne ostanu zakinuti za ljepote odnosa u kojem bi te on najradije odveo od svih pa te na svom tavanu ozidao u iglu od staklenih blokova, tako da može piljiti u tebe po cijele dane. Zato što te voli. M-hm.
 * ove će vjerojatno dobiti drugu šansu
Eto, to bi bile knjige koje sam napustila prošle godine, većini kojih se ne namjeravam vratiti. Sad mi je nešto postalo malo bistrije; čini se da se lakše opraštam od knjige, nego od serijala… Fantomska privrženost, deluzija koje se moram riješiti. Eto, prvi zadatak za 2014. godinu – riješiti se barem jednog od 1000 mentalnog poremećaja džepnog formata koje imam. 🙂
XOXO
Iva