Odlučila ja prekjučer da ja i moje dijete nakon njegovog spavanca i nakon ručka isprobamo kako je to iz našeg novog kvarta doći do centra kao obični smrtnici. Dakle, ostaviti doma što više našeg snobovluka, pa do grada, umjesto našom superbrzom i mirisnom jurilicom, otići javnim prijevozom.

Istina je, zapravo, da je dan bio prekrasan i da mi se nije dalo gnjaviti s parkiranjem u centru, čak ni po javnim garažama. Parkirna mjesta su grozno uska, a kada imate dijete koje trebate izvaditi iz auta dok ono grli 36 igračaka, treba vam mjesta kao za vađenje mumificiranog bivola sa stražnjih sjedala. Tako da smo se odlučili za javni prijevoz. Jednostavnije je tako, vjerojatno i brže. Odmah u jutro, složila ja raspored: mali ide spavati u 10h, probudit će se u 13h, pojest će ručak za 15min, obučeni smo za 5min, do autobusa nam treba još 10min, vožnja traje 20min, u gradu smo do 14h najkasnije.

Mali se nije dao uvaliti u krevetić do 11:30h, pjevao je još barem 15min, probudio se ratoboran u 14h, ručak smo razvlačili do 14:30h. U 14:35h sam ja bila odjevena, u 14:40h je on bio odjeven, u 14:41h je on bio usran, a ja umazana nekim ostatkom ručka koji mu je ostao na rukavu. U 14:50h i on i ja presvučeni, u 14:52h vježbam hrvačke zahvate na njemu da miruje dok mu obuvam cipelice, u 14:55h mu još uvijek pokušavam obući jaknicu, u 14:56h razmišljam ima li smisla da se sad idem presvlačit jer sam se preznojila 7 puta (srećom, zaključila sam sa “e, jebeš ga sad, ne da mi se”), u 15h konačno zaključavamo vrata i u 15:02h gledamo kako nam bus sa stanice odlazi pred nosom.
Čekamo 20 minuta. Dođe drugi bus. Vožnja traje 25min. Pred barem 20 ljudi u busu glumim barem 20 različitih vrsta životinja, kako se junior ne bi derao iz kolica. 
Kad smo se konačno dokopali grada, bilo je kasno poslijepodne. Vrijeme kada je, osim vrlo rano u jutro, Zagreb meni najljepši. 🙂 Polako smo se došetali do Trga čija je cijela zapadna polovica bila pod bijelim šatorom. Kako do sada nisam stigla posjetiti niti jedan Coffee & Chocofest, ovo mi je baš nekako Fortuna namignula. Doduše, malo prekasno, jer sam dala zavjet da za mene do daljnjeg nema čokolade. Ipak, čovjek može malo pogledati, zar ne? Što ima loše u gledanju? Kakvog zla u tome može biti? 🙂 Evo, gledajte i vi malo, a nemojte okusiti ništa, pa da vidite kako mi je bilo… 😀 Jedino što vama, prilikom razgledavanja, neće nekakvo mladunče iz kolica ispuštati neartikulirana zavijanja.

—o—

—o—

—o—

—o—

 —o—

—o—

—o—

Krasno, nije li?

Sajam traje još danas i sutra; pretpostavljam da će za vikend biti malo više gužve nego radnim danom kada smo mi bili, ali mislim da se isplati baciti oko. Evo, dečki, dobra ideja za Valentinovo, za samo 100kn: odvedete dragu u grad, kupite joj knjigu “Popis mojih želja” od G. Delacourta i taman vam ostane dovoljno za još dvije kave. 😉

Da vam budem iskrena, nisam ja stigla slikati ni petinu sadržaja! Imaju tamne i svijetle čokolade, sa različitim okusima i desecima različitih vrsta dodataka. Imaju sladolede, kolačiće, kruh sa nekakvim slatkim dodacima, likere, kave na svakom koraku. Vidjela sam čak i cijeli štand s desertima za kućne ljubimce. I ono što je mene neizmjerno razveselilo – čajeve! 🙂 

Mislila sam ja i na vas, naravno! Pripremila sam tri malena slatka paketića, pa idemo vidjeti tko će biti troje sretnika među vama? 🙂 Preduvjet je da volite čajeve i čokolade. 😉

KAKO DO PAKETIĆA?

Nećemo se mailati ni ovoga puta. Naporno je to malo, težak je nekakav vikend i znam da se nikome ne da mrdati više nego što je nužno. Zato vi lijepo, ako želite ući u izvlačenje za jedan od paketića iznenađenja (jer unutra idu još neke sitnice osim čaja i čokolade), ostavite bilo kakav komentar ispod objave ovog posta na Facebook stranici. 🙂 Ta-daaa! Simple as that. Ja idem dovršiti tek skuhanu Richard kavicu koja je iiiii-zvr-sna! 🙂 Sva je tako savršeno crna, i pjena (kuhana na turski način, naravno) joj je crna. Moj dragi bi to slikovito opisao: “Crna ka muda od tovara.” 😀
Pijem je bez šećera kako bih dobro osjetila (svojim neškolovanim osjetilima, samo si umišljam da znam procijeniti barem što meni odgovara) okuse. To mi je neka nova opsesija u posljednje vrijeme (čini mi se da je bittersweet najuzbudljivija kombinacija okusa, srce na nju posebno reagira). A kava je slatka i svježa, s nekom “voćnošću” vina na prvi gutljaj, zatim kremasta, puna i zasitna, i konačno – meni najbitnije – ne ostavlja kiselost u dahu. Jako dobro! 😉