Nakon par pročitanih stranica ove knjige, trebalo mi je neko vrijeme da mogu nastaviti dalje. Ne zato što priča nije dobra, nego zato što mi je trebalo hrabrosti da nastavim.

Priča je potresna i dirljiva, posebno na početku. Za ovakve priče treba imati dovoljno jako srce, iz njih se može mnogo naučiti. Ako niste od onih čije srce može podnijeti teške priče, predlažem da se odmah ovdje zaustavite i ostavite čitanje ove recenzije za neki drugi put.
Ovo je priča koja zadire duboko u konzervativnost kulture koja diktira iskustvo majčinstva i identite osobe. Priča je to o strahovitom životu u Indiji, o dvije žene koje žive na dvije suprotne strane svijeta s različitim životnim pričama, povezane najsnažnijom poveznicom koja može postojati, onim najdragocjenijim što majka može imati – djetetom.

—o—

Kavita je siromašna Indijka, žena koja dolazi iz sela u blizini Mumbaija. Udana je za Jasua, s kojim je brak ugovoren prema običaju i tradiciji. Nakon rođenja prvog djeteta, djevojčice, umjesto veselja i slavlja, doživjela je bol, strah, pomutnju. Jasu joj oduzima djevojčicu i nestane. Nije se usudila pitati što se dogodilo; je li ju zadavio, utopio ili jednostavno ostavio da umre od gladi? Kao i sve ostale žene, nije imala pravo glasa, nije se smjela suprotstaviti. Razlog tome je bilo to što je obitelji bilo potrebno muško dijete koje će, kad odraste, moći raditi i doprinositi obitelji. Žensko dijete može biti samo trošak; uzdržavanje bi bilo skupo, trebalo bi skupljati za miraz kad dođe vrijeme za udaju. To je bio samo dio ogromnog problema uzrokovanog siromaštvom prenaseljene Indije, o kojem ova priča pokušava podići svijest. SIromašne obitelji su to oduvijek radile; žene kao da su za sve to oduvijek morale imati razumijevanja. Kako jedna majka može imati razumijevanja za takav stravičan čin?
Nakon te noći, svaki put kada bi vidjela novorođenče, sjetila bi se. Ali nakon djeteta, Kavita se promijenila. Kad je shvatila da je ponovno trudna, odlučila je da će ovoga puta stvari biti drugačije. Ponovno je rodila djevojčicu, no ovoga puta nije dopustila da je Jasu odvede. Molila je da još jednu noć provede s njom, a to je vrijeme iskoristila i otišla u Mumbai te ostavila svoju kćer u sirotište. Vjerovala je da tamo za nju postoji bolji život, drugačije mogućnosti za odrastanje, pohađanje škole, udaju i stvaranje obitelji. Dala joj je ime Usha, izbor koji je bio isključivo Kavitin, “tajno ime za njezinu tajnu kćer”.

Vrativši se u svoj seoski život, Kavita se nastavila suočavati sa vlastitim djelima i propustima, djelima svojega supruga i okrutnim željama njegove obitelji. Ipak, ono što se dogodilo promijenilo je nešto ne samo unutar supružnika, nego i među njima…

Kavita je na težak način naučila svoju ulogu u obitelji; njena odgovornost bila je naučiti i svoju djecu poučiti kako se nositi sa svim teškoćama koje im je život priuštio.

Somer je Amerikanka, liječnica koja se tijekom studiranja zaljubila u Krishnana, Indijca za kojeg se kasnije i udala. Njihov brak je gotovo savršen, no za potpunu sreću nedostaje im još samo nešto… Zapravo, netko. Nedostaje dokaz ljubavi, nedostaje ono što će ih oboje učiniti potpunim. Nisu mogli imati djece.
Somer je doživjela ono najgore što majka može doživjeti, a to je gubitak djeteta. Najgore se osjećala pri zadnjem gubitku već poodmakle trudnoće. Osjećala je da nije izgubila samo dijete, izgubila je sve. Imena koja su joj prolazila kroz glavu. Uzorke boja za dječju sobu koje je skupljala. Snove o držanju svojeg djeteta u naručju, pomaganju oko zadaće, bodrenju uz rub nogometnog igrališta. Osjećala je da ju nitko ne razumije, ni suprug ni medicinske sestre u bolnici. Osjećala je da je gledaju kao samo još jednog pacijenta, još jedno ljudsko biće koje treba popraviti. Još jedno tijelo za čišćenje…

“Možda joj priroda ovime želi nešto reći. 
‘Možda mi jednostavno nije suđeno da postanem majka.'”

Suosjećala sam s njom jer sam i ja nešto vrlo slično doživjela. Gubitak djeteta je na meni ostavio velik ožiljak; ožiljak koji nikada ne blijedi i ne može ga ništa izbrisati. Treba biti hrabar tako nešto prebroditi. Ako niste majka, onda ne možete znati, jer jedino majka zna kako tešku bol i žalost uzrokuje gubitak djeteta.
Tuga donosi i šok, ljutnju, krivnju, žalost. Nažalost, ne postoji čarobni štapić za njenu eliminaciju. Moramo se naučiti nositi sa svim tim osjećajima.
Somer se osjećala krivom jer je “problem” bio u njoj; u čekanju i odgađanju i preuranjenoj menopauzi.
Nakon mnogo razmišljanja i uloženog vremena, Somer i Krishnan odluče se za posvajanje djeteta, i to jedne indijske djevojčice iz sirotišta u Mumbaiju, gdje živi Krishnanova obitelj. Većina djece u indijskim sirotištima zapravo i nije siročad; roditelji su im živi, ali su ih ostavili tamo jer ih ne mogu ili ne žele podizati. Bila bi velika stvar promijeniti tijek jednog od svih tih života, stvoriti mogućnost nekome tko je nema, učiniti nečiji život boljim.
“Možda postoji nekakav razlog za ovu našu bol. Valjda nam je suđen ovakav čin.”
Usvajanjem djevojčice Ashe životi Somer i Krishnana promijenit će se zauvijek. Njihov roditeljski put sve je samo ne jednostavan, kao i povezivanje dvije obitelji koje dolaze iz potpuno različitih svjetova s različitim kulturama.
Ono što je zapravo najviše mučilo Somer je to što Asha s njom, uz krv, neće dijeliti ni porijeklo ni kulturu. Asha i Krishnan su barem bili sličniji; bili su istoga porijekla. Somer se često u svojoj obitelji osjećala poput strankinje, u stalnom strahu da će zbog toga izgubiti kćer, pa se prema Ashi uvijek odnosila pretjerano, gotovo paranoično zaštitnički. Asha je prilikom odrastanja to doživjela kao gušenje vlastite slobode.
Zbog čega bi jedna majka trebala hodati po jajima oko svoje kćeri u strahu od vlastite nesigurnosti, i to samo zato što ima razmaženu, nezahvalnu kćer koja ne razumije požrtvovnost svoje majke? 
Usha, odnosno Asha, je lik koji traga za razumijevanjem svog osobnog identiteta. ona je kći dvije različite kulture, dva različita svijeta, dvije obiteljske povijesti. Ona mora naći načina da pomiri sve to.
Muški likovi u ovoj knjizi imaju puno više mana u odnosu na njihove supruge, ali ovo nije priča o borbi i nejednakostima između spolova, nego prije svega o složenosti roditeljstva, majčinstva pogotovo te o redefiniciji doma i obitelji.
Definitivno i iskreno preporučujem.