Je li veća sreća za dijete dobiti majku koja ga voli ili majku kakvu treba?

Nešto manje od godinu dana prije nego što je kuća Richardsonovih izgorjela do temelja, Mia i Pearl tiho su se doselile u Shaker Heights.

Za maleni gradić koji se od svog osnutka dičio vlastitim mirom – savršeno uređenim kućama i okućnicama, savršeno uhodanim rasporedima života, savršeno kalibriranim odnosima između njegovih stanovnika, savršeno usklađenim očekivanjima unutar obitelji, gotov savršeno uklonjenim nepredvidljivostima svakodnevnog života – dolazak majke i kćeri događaj je koji će izazvati mnogo zanimanja.

Za Miu i Pearl je, pak, Shaker Heights samo jedan od četrdeset gradića u kojima su živjele u Pearlinih petnaest godina života. U svakom od njih priča je bila ista – kada dođu, sa sobom donesu samo najbitnije stvari i majčinu fotografsku opremu, zadrže se tek toliko dok Mia ne dovrši svoj novi kreativni projekt i galeriji u Los Angelesu ne pošalje novu pošiljku fotografija, a onda produže dalje.

Pearl ne zna zašto ovako žive, ne poznaje nikoga tko tako živi, ali voli svoju majku i odavno je naučila ne postavljati pitanja na koja neće dobiti odgovore. Uostalom, majka je obećala da je takvome životu kraj, da u Shaker Heightsu ostaju zauvijek i Pearl je presretna što može konačno upoznati prijatelje s kojima se neće uskoro morati zauvijek oprostiti.

Čim upozna Moodyja, a zatim i ostatak njegove obitelji – uspješne i imućne roditelje i prelijepu djecu – Pearl će se zaljubiti u ono što oni imaju i u način na koji žive; čini se da svatko oduvijek zna gdje pripada, koje odluke će u životu donijeti, koje uloge će igrati. I, štoviše, čini se da su svi time zadovoljni.

Svi, osim Izzie Richardson. Izzie je buntovnica obitelji Richardson, nespokojna mlada djevojka koja postavlja pitanja na koja je, kako misle svi oko nje, svijet već dao odgovore i vodi ratove koje nema potrebe voditi.

Životi Warrenovih i Richardsonovih sve se više isprepliću, a zbog različitih načina na koji te dvije obitelji žive, uskoro će iz tih gustih ispreplitanja – iza osmijeha koji skrivaju međusobno neodobravanje i suprotne moralne vrijednosti – početi frcati opasne iskre koje će do temelja uzdrmati – ili spaliti? – mnoge živote.

Postoje te neke knjige koje se tako lako čitaju da čovjek tek kasnije, nakon čitanja, postane svjestan da se čitajući bavio razmišljanjima o brojnim bitnim temama koje ga ranije nisu spontano okupirale, i to iz perspektiva koje ga tjeraju da razgiba neurone koje nije ni znao da ima.

U dobrom dijelu knjiga koje čitamo postoji ta jedna glavna tema o kojoj su autor ili autorica vjerojatno intenzivno razmišljali već i prije nego su počeli pisati, želeći nam kroz priču i likove prikazati neki problem neki konflikt, moguće okolnosti njegova nastanka i njegove moguće utjecaje, nadajući se da će time čitatelju otvoriti jedan novi svijet i s njime povesti, barem preko svoje knjige, jedan zanimljiv razgovor.

U ovoj knjizi ta velika tema je svakako tema majčinstva i pitanje što neku majku čini idealnom za neko dijete: kome dijete više pripada, onome tko ga najviše želi, onome tko ga je rodio, onome čije gene nosi, onome tko mu može pružiti ljepši život? Knjiga – hvala nebesima – ne daje na ovo pitanje jedan jedini, do uvredljivosti simplificiran odgovor, već tek načinje ovu temu, nagovještavajući svu njenu složenost.

Bojim se samo da je, s obizorm na ozbiljnost teme, a u službi svoje priče, napravila puno propusta u istraživanju pravnih posljedica nekih svojih (meni jako dragih) likova. Bojim se da bi u stvarnosti likovi koje je Celeste Ng prikazala gotovo kao heroje bili tek kriminalci i njihovi suučesnici.

Mnogi od nas, prateći tu jednu glavnu temu knjige, često pokupe i na kraju možda čak i bolje pamte neke sporedne teme koje su ih emocionalne snažnije angažirale. Meni se to dogodilo upravo s ovom knjigom. Okupirao me onaj dio priče koji govori o ženi, njezinom profesionalnom životnom pozivu i cijenama koje žena (a vjerujem i mnogi muškarci) mora plaćati kako bi bila ono što je željela biti više od svega na svijetu; ono što je željela biti i prije nego je postala majka; ono što i dalje strastveno želi postati i nakon što je postala majka.

Mislim da je Celeste Ng, namjerno ili nenamjerno, TAJ dio priče odradila bolje nego sav onaj kaos oko teme koja se tek čini kao primarna u ovoj knjizi. 🙂

Svidjela mi se jako ova neobična i drska, a opet tako topla (tko zna, možda od onog požara) knjiga koja se tek čini kao zabava za jedan kišni vikend. U stvarnosti je knjiga koja se čovjeku još dugo mota po glavi jer ga zarazi onim uznemiravajućim pitanjem: “I? Što ćeš učiniti u vezi s tim?”