Kajlanje, spuštanje, prcanje, stavljanje na mjesto, prženje, verbalno nadjebavanje, zadirkivanje, badinaža. Sve se to može svesti pod izraz „repartee“. I sve se to odnosi na onu rijeku, ali vrlo cijenjenu vještinu/sposobnost da na provokaciju uzvratimo dosjetkom ili iskoristimo priliku da plasiramo „lakat u rebra“, na opću radost svih prisutnih. Osim vlasnika rebara. Ovu vještinu/sposobnost najbolje uočavamo kada – zakaže. Svi smo valjda doživjeli situacije kada nas vlastiti jezik iznevjeri. No, kada nekim čudom proradi na vrijeme, najčešće se dogodi razmjena verbalne vatre koja se još dugo prepričava.

Fenomen je to koji je jako lijepo opisan francuskim izrazom „l’esprit de l’escalier“, pamet/dosjetka na stubištu, „the wit of the staircase“, nešto što ti padne na pamet tek nakon mimoilaženja s nekim tko te fino „počastio“. Njemci također imaju svoj izraz za to, „Treppenwitz“.

Englezi razlikuju „retort“; pametan, brz odgovor na nečiju tuđu provokaciju ili uvredu, na način da se taj koji je započeo nađe „donji“ te „repartee“, nešto što nalikuje više izravnoj i namjernoj uvredi.
Neki ljudi uživaju u kajlanju više nego što neki drugi misle da je pristojno. Meni se čini da je takav tip razgovora češće sastavni dio komunikacije unutar muške ekipe, gdje se rijetko kad netko na nekoga naljuti. To ritualizirano vrijeđanje je već tradicionalan znak bliskosti među prijateljima. Muškim prijateljima. Kod žena je, barem koliko sam ja do sada primijetila, to malo teže izvedivo ili pretvorivo u iskazivanje naklonosti.
Ja imam nekoliko takvih prijatelja i krepala bih da ih nemam. Priznajem da ekspresno razvijam duboko obožavanje spram osobe koja ima otrovnu jezičinu, čak i ako sam je osjetila na svojoj koži. Ako je originalno i smiješno, onda je originalno i smiješno, nema veze što moram nositi hladne obloge par dana kasnije. Jedna od takvih osoba je i moj dragi. Primjeri koji slijede su samo ilustracija naših uobičajenih, svakodnevnih razgovora.
Ovo je screen shot njegovog odgovora na moj FB-status prije par dana:

 

A ovo je naš dijalog od prije tjedan dana, dok se smo se vrtili po krevetu i pokušavali zaspati. Unaprijed se ispričavam svim osjetljivim dušama zbog prostačenja.
On (naglo se okreće na leđa): „Ufff, ma ne mogu spavati na trbuhu!“

 

Ja: „Zašto?“

 

On: „Kurac mi smeta.“

 

Ja: „… a šta bi da ti je još i veliki…“
Napomena susjedima: ako ja urlam u neke kasne sate, nije to zbog premlaćivanja (još), nego zbog škakljanja.
Osim njega, imam prijatelja s kojim je poznanstvo počelo obostranim vrijeđanjem, da bi preraslo u obostrano obožavanje. Uzajamno vrijeđanje u međuvremenu nije prestalo; intenzitet i brutalnost raste proporcionalno našoj ljubavi. 🙂 On vam je jedan od onih posebnih muškaraca koji je vizualno-estetska katastrofa, ali iz nekog razloga se žene mlate za njega. I to zgodne žene. Sigurno ima „spiku“, jel da? Ovo su neki od njegovih uleta ženama, koji jako dobro demonstriraju kako on inače s njima razgovara (ovi primjeri su izvađeni iz jednog od mojih dnevnika, gdje ih pomno bilježim i čuvam):

 

  • „Nisan zna da se tako male cice mogu obisit…“
  • „Ajme, jesi ti to opiturala obrve? Ludilo, sad ti lipo pašu uz dlake na prsima.“
  • „A znaš šta ću ti reć’, stvarno si ženstvena za muškarca svoje visine…“
Jednom prilikom me je on na sred parkirališta uhvatio rukama za lice i – polizao me po čelu. Bila sam zatečena i deset minuta kasnije, dok sam vozila prema doma. Onda sam skužila da mi se, kako se slina suši, koža na čelu čudno zateže; obrve mi se dižu prema gore – neželjeni i nepotrebni face-lifting. Na prvom semaforu sam zgrabila telefon (znam, znam, nisam ponosna na telefoniranje u autu), nazvala ga i započela sa: „Čuj, mislim da sam otkrila lijek protiv impotencije…“

 

Kajlanje poprima mnoge varijacije; od prostačkog do onog inteligentnog i elegantnog „metanja“, kada i onaj koji ga je primio ne može, a da se ne nasmije i ne poželi zapljeskati, skinuti kapu, itd.
Ja sam nekako mislila da najpametniji i najduhovitiji ljudi žive danas s nama i oko nas. Što je, naravno, potpuno krivo. Eto što se događa kad ja mislim. 😉 Dok sam čitala ovu knjigu, zapisivala sam i googlala gomilu imena i stalno u sebi naricala: „O, zašto, pobogu, ovi ljudi nisu još uvijek živi!“, „Zašto, pobogu, TA knjiga nije doživjela još izdanja?“, „Zašto, zaboga, mi ne znamo za sve ovo?“, „Zašto znamo za sve celebrity brakove današnjih evolucijskih slijepih ulica, a ne znamo za ovu gospodu i dame!?“ Zašto mogu za 10,00kn doći do knjige Nives C. (mind you, nisam je još pročitala, ali planiram), ali nikako doći, po bilo kojoj cijeni, do knjiga Mignon McLaughlin, Mae West, Eleanor Roosevelt, Dorothy Parker i dr.
Dr. Grothe je u ovoj knjizi okupio preko 600 anegdota i duhovitih razmjena između velikih imena političkog, kazališnog, literarnog, sportskog svijeta.
Jedno od imena za koje sam ja prvi put čula tek iz ove knjige je Ilka Chase.
Ilka Chase

 

„Ilka Chase was a familiar name in the 1930s and ’40s. A writer, actress, and radio celebrity,… Soon after the publication of her autobiography Past Imperfect, she ran into an actor (some accounts say it was Humphrey Bogart) at a party. The actor congratulated Chase and said, ‘I thought your book was wonderful. I can’t tell you how much I enjoyed it. By the way, who wrote it for you?’ Chase delivered the perfect riposte: ‘I’m so glad you liked it. By the way, who read it to you?’“

Groucho Marx je od 1950. do 1961. godine vodio jednu od najpopularnijih TV emisija, You Bet Your Life.

Groucho Marx

“One night, a contestant revealed that he was a father of ten children. When Groucho asked, ‘Why so many children?’ the man answered, ‘Well, Groucho, I love my wife.’ Marx hesitated for a moment, glanced briefly at the audience in his inimitable manner, and then delivered one of the most famous lines never to be actually broadcast on the show (očito su to izrezali): ‘I love my cigar, but I take it out of my mouth once in a while.’“
Gajim posebne simpatije prema ljudima koji se lako našale sa svojom težinom. 🙂

“C. K. Chesterton was a prolific and wide-ranging author, respected and admired for his literary criticism, essays, volumes of poetry, biographies, novels, and Father Brown mystery stories. A corpulent man who often made jokes about his size, he once remarked, ‘Just the other day in the Underground I enjoyed the pleasure of offering my seat to three ladies.’“ 

Kako ovoj ženi zavidim na ovakvoj reputaciji. 🙂

Elinor Glyn

“When Elinor Glyn died in 1943, she was one of England’s best-known celebrities, the author of many racy (for the time) novels that several decades earlier had scandalized Edwardian England. Glyn’s notoriety inspired one of my favourite poems, the one I always recall when I try to remember to correct pronounciation of the word ‘err’:
Would you like to sin
With Elinor Glyn
On a tiger skin?
Or would you prefer
To err
With her
On some other fur?”

Stariji ljudi sa smislom za humor.
“Beginning with his Inside Europe book in 1936, the widely traveled John Gunther became something of a cottage industry, producing many other similarly titled books over the decades. After Inside U.S.A. was published in 1947, Sinclair Lewis said that it was ‘the richest treasure-house of facts about America that has ever been published, and probably the most spirited and interesting.’ After the publication of Inside South America in 1967, Gunther revealed in an intreview with Clifton Fadiman that he was busy working on his next book, Inside Australia. When Fadiman asked, ‘What will you do when you run out of continents?’ Gunther, now past sixty-five and not in the best of health, smiled and said: ‘Try incontinence.’“
Gore Vidal
“For many years, the outspoken Gore Vidal was famous for saying things that many people think but would never admit (like ‘Every time one of my friends succeeds, I die a little’). A popular guest on television talk shows, he could always be counted on for his candor and his wit, if not for his sensitivity. He had a long-term feud with Truman Capote, and when told of Capote’s death in 1984, was said to have quipped: ‘Good career move.’“

Molimvasmolimvas mooooolimvaaas, googlajte Dorothy Parker. Dala bih pola svoje familije iz Bosne samo da su mi ona i Mignon McLaughlin rod. 🙂
Dorothy Parker
“After Mary Sherwood, wife of playwright Robert E. Sherwood, gave birth to her first child, she received a warm and witty telegram from family friend Dorothy Parker: ‘
CONGRATULATIONS MARY,
WE ALL KNEW YOU HAD IT IN YOU.’“
Za ovakve neke mi je krivo što ih ja nisam smislila. 🙂
“A message board in front of a church prominently displayed the words ‘If tired of sin, come in.’ Underneath, an anonymous sinner appended the rejoinder: ‘If not, call 555-4321.'”
Winston Churchill
“Every country has a Great Seal that is used on major official documents, and a number of minor seals as well. After the Great Seal, the next most important seal in England is the Privy Seal. The keeper of the seal is known as the Lord Privy Seal, a position that goes back more than four centuries. A ceremonial position without major responsibilities, the post has been awarded to many well-known English politicians as a sinecure. In a story that has been circulating since the middle of World War II, Winston Churchill was happily ensconced one day in his private bathroom at 10 Downing Street when an aide knocked on the door and said, ‘Mr. Churchill, the Lord Privy Seal wishes to see you immediately.’ The keeper of the seal at the time was Clement Attlee, a man Churchill struggled with many times. Churchill barked at the aide from the other side of the door: ‘Tell the Lord Privy Seal that I’m sealed in the privy and can only deal with one shit at a time.'”

Nisam znala, recimo, da je Russell Crowe na početku svoje karijere radio kao konobar. Kao i svim ljudima koji rade posao iz nužde, ali u koji ne unose srce, i njemu se dogodilo da koji put zezne narudžbu. Tako je jednom prilikom nekoj američkoj dami umjesto kave bez kofeina donio šalicu vrele vode. Kako se to završilo?
Russell Crowe
“The irate tourist barked at him, ‘Waiter! This isn’t coffee, it’s just boiling water!’ Crowe was fired for his rejoinder, but his reply has been passed along by aspiring actors ever since: ‘Lady, when we decaffeinate something in Australia, we don’t fuck around!’“
Dr. Grothe je, kao pasionirani kolekcionar citata, sakupio njih preko 100 000 u svoju privatnu zbirku, a neke od njih je već objavio u nekoliko svojih knjiga:
U pripremi su još neki zanimljivi naslovi, npr. Luxurious Wives and Uxorious Husbands, Two Kinds of People and Three Kinds of Lies, itd.
Čovjek ima vrlo impresivnu biografiju. Napisao je i/ili sudjelovao u pisanju gomile knjiga. Napustio jednu uspješnu karijeru one godine kad sam se ja rodila, da bi započeo drugu, još uspješniju. Sretno je oženjen i ima četvero djece. Možda ne bi bilo loše da napiše knjigu o tome kako mu je sve to pošlo za rukom.
Kako vi stojite s kajlanjem? 🙂
Hvala na čitanju!
Iva